Argonautovi zapisi

You Can't Unring a Bell

Zatvori, zatvori, koncentriraj se na samo jednu stvar.

Kao da su me stisnula dva retka, gornji i donji - na stranici neke knjige koju nisam dosad pročitao. Hmm... Neka to bude... Markes! Sto godina samoće u prevodu..cek samo da vidim: naravno, BIGZ-a.

A zapeo sam na 159. stranici izmedju sljedecih redaka:

"Aurelijano bi bežao u svitanje i vraćao se sledeće zore, svaki put sve uzbuđeniji saznanjem da on ne stavlj rezu. Nije bilo trenutka kada je nije želeo."

Opet cu raditi kao dostavljac. Iducih pola godine. Stigma vozaca ce me pratiti citav zivot, virit ce i vrebati me iz radne knjizice. Zaskocit sa svakim novi nezaposlenjem i prijavom na burzu. A sve bi bilo fajn da nisam tako tast. Ali jesam. Jbg. crna ovca crna mora biti do samog kraja. Bez iznimke. Nema veze, nekad prije bi se tjesio da mogu biti i kamijonđija i mehaničar, ali ipak da ću jednom objaviti knjigu i dokazati svijetu da sam zapravo pisac, zaslužan intelektualnog priznanja.

Odustao sam od pisanja.

I sad sam samo vozač, dostavljač, čovjek koji radi za čovjeka koji sam ja bio prije par godina - u uredu za kompjuterom, buducnoscu i idejama za reklame. Prije par godina sam bio premlad, a sad sam prestar da bdem mlad. Sto god da sam s tim zelio reci.

Ali ne zalim. Ne zalim nego zivim i idem dalje, trenutno rezimiram i zbrajam.

I zasto ne bi za par godina sjeo na kladu negdje pored rijeke ili mora, ispred svoje stare kuce koju vlastitim rukama uredjujem(o); zapalio joint i zagledao se u neke maglovite, Tolkinovske daljine i odahnuo. Jednostavno-odahnuo. Zatso ne bi, zaista?

I tak se to kotrlja, struze o strune mojih zivaca; samo toliko vremena mogu biti dobar i prilagodjen, miran i normalan; samo toliko - a toliko nije dovoljno, samo da se zna. Provjereno.

Bas nekako rijec prati rijec, jedna drugu stize u nizu koji iz mene tece. A ne cini da mi je lakse. Nije mi gore, ali definitivno ne pomaze toliko.

Sad bi tako masno opsovao, ali nije fora ako me ne mozete cuti, na papiru ne mogu tako fatalno i opako zvucati kao u zivo. A bogami ne mogu biti ni toliko smjesan.

napisao Argonaut u 20. listopad 2006 12:41:00