Postovi
World Keeps Turning
Poetika ceste... interplanetarnih autoputeva. Ja i moj stroj - izgubljeni u vremenu i prostoru.
Ja živim, ja trebam tu rpašinu, užareni asfalt ili osušeno blato, ožiljci... Jer on je isto tako živ. Frankenštajn.
Suvozač sam u svojem životu, onaj Argo, kad je tu, vozi, a kad nije, jbg. bob dvosjed bez kočničara - jbg. nemam ja kaj tu puno raditi, putanja je prilično određena:D
Postoji nekoliko stvari koje ne razumijem u svojem životu. Samo napominjem, spominjati ih neću - ali nije mi jasno otkud ti misteriji? Jel ja baš moram biti poseban? Posebno tretiran u ovom životu?! Jel se ta opcija može isključiti i što bi ja uopće s tim trebao u životu? Jer ne čini mi se da je opcija uključena samo zato da bi uhvatio sreću u ovom životu. Dapače!
No uglavnom, tak sam nekaj razmišljao dok sam bio gore na Siriusu A... Birtija je bila čist ugodna, umjetna atmosfera namještena na zemaljske uvjete - doduše vuklo je na trope, ali što ćeš, bolje je i to od nedostatka atmosfere. Ipak smo samo ljudi. No uglavnom, tema večeri je bila zemlja, puštao se Tom Waits, Cohen, Carverovi recitali, video koncerata, prosvjeda, ratova i nuklearnih pokusa, sječe šuma, odabranih kadrova betoniranja i tako to... Zapravo tema večeri bila je "Earth and Men". Uglavnom, opuštalo me to - jer vjerujte, a vjerojatno i znate, u tim beskrajnim prostranstvim svemira nismo sami, a bogami nismo niti najgori prema planeti - jadna Zemljica nam se još drži, dok neke civilizacije crpe treći, četvrti svijet... Još nam je i dobro došlo to bezumno iskorištavanje resursa, da je Kyotski sporazum prihvaćen, ne bi nam ginula invazija s Andromede, siguran sam - ovako - ko ih j!
Argonautov spaceship XMV624V ponosno je lebdio na parkingu. Odmah do njega dogurali smo moj 2CV6CHAR stroj koji je nekako lebdio samo prednjim lijevim uglom, ostalo se nespretno vuklo po podu... Jbg, tu sam i dosao kod doktora za takve stvari Bicda je poznati strojolog i tehnicar koji ce mi po dikontnoj cijeni izmijeniti kičmu vremešnog machinea, ugraditi potisnike najnovije generacije i omogućiti mi da još jednom sa svojim najboljim prijateljem posjetim sve kutke ove galaksije u potrazi za nečim. Jer svi znate da potraga za Nečim nikad ne završava - kao ni beskrajni niz pitanja koji se veže uz tu potragu:D
"Lay your head where my heart used to be
Hold the earth above me
Lay down on the green grass,
Remember that you loved me..."
Na ekranu slike veselih mladih parova, izmješane s prosvjedima 1968 u Mexicu... Bi mi toplo oko srca - u prostranstvima onkraj Zemljice, sve mi se izmješalo kroz godine.. Rekoh, TO! TO će mi na grobu pisati, putnici namjernici sjetite se da ovdje počivao dvojica od istog kova Argonaut i moja polovica ova - zabavan čovo, pamtljiv i zlopamtljiv, sad svakako mrtav, ali neizbrisivo prisutan!:D
Trenutno me to veseli!:D
napisao Argonaut u 23. prosinac 2007 14:11:10
1 komentar(a) :