Postovi
Tipfelerizam
Eto i jos jedna crtica slicica or something...
Počelo je opet ono ponašanje moždanih stanica koje uzrokuje tjeskobu, nemir i strah.
Ne pripadam.
Srkao sam kavicu u Cafe Cubanu i uživao u postavi.
Gledajući u ljude, on vidim klasičnu glazbu oko djevojaka u uglu, bumbarov let ispod slike Chea, Wagnerove Valkire kod šanka i C. Debussya negdje tamo dolje u uglu. Ja sam, naprotiv, Piccasso iz faze najgoreg kubizma. Ispred sebe gledam u prekrsnog Dalia, ali unutarnje kubističkom ustrjostvo uslijed djelovanja Dalievih vizija i linija doživljava raspad sistema, raspršuje se u jato leptira uz impresionističko jezero; i onda znam da sam mrtav jer ne može mi biti ovako lijepo.
Ali jesam.
Mirno tijelo činovnika, lagano obasjano post socijalističkim suncem koje blago dopire kroz prozor, naginje se nad kompjuterom i s ozbiljnošću i zadovoljstvom izvršava zadatak. Mislim, malo mu se trese noga, grize nokte, a ima problema i s kiselinom u želucu. I što sad, nije ni prvi ni jedini, može biti perfektno normalan! Ili ne?
Oni nisu bitni!
U lubanji čudovište vrišti i previja se, oči se izobličuju pod udarcima zmijolikih tijela! Heavy metal koncert u svakoj moždanoj stanici, krvavi nizovi eksplozija, pakleni riffovi koji ruše čitave domino nizove ”Čvrstih struktura razuma”, bujica koja me odnosi u mahnito ludilo. Živi s tim i piši dalje, krajem mjeseca čeka te plaća, samo pazi da nitko ne vidi kad se prosuješ po stolu. Zanemari glasove.
Eto.
napisao Argonaut u 11. siječanj 2006 14:56:00
2 komentar(a) :