Postovi
There's Only Alice
Vagoni prolaze. Televizor je ugašen, vani postoji svijet. Da bar nestane struje. Da neke stvari stanu u mjestu i ne miču se. Da taj prokleti ekran napokon pocrni!
Sjedim usamljen u gomili, otrcana fraza, ali nepogrešiv opis situacije u kojoj sam se našao. Odgovara mi pozicija "negdje u sredini, ali malo više prema kraju prostorije", najmanji je rizik. Slušam tu fingiranu presicu i ne vjerujem u ono što čujem iza sebe.. Kolege. I onda ponovno shvaćam da sam definitivno odgojen drugačije od većine, da sam, za razliku od mnogih, ODGOJEN, i tako dalje i tako bliže u tom smjeru. Ništa novo, ništa revolucionarno, ali frustrirajuće i naporno dozlaboga! Heehe!
Ajde, ajde, napravit ću ja nešto od sebe. Barem sam siguran da ću početi, raditi i odustati kad mi dosadi. Ali i to je nešto, zar ne?
Lijepo je kad se ljudi šale na vlastiti račun.
Danas ne znam što da mislim. Izaći ću van i početi. Vidjeti ću gdje će me to dovesti. To nitko ne zna...
napisao Argonaut u 15. listopad 2008 12:26:46
1 komentar(a) :