Postovi

"There's no Devil, only God when he is drunk"

Iskrenost. Doista ju nije tako lako postici...

Mislim, neki smatraju da su iskreni kad govore. Jesu li doista?

Iskreno mi je drago, ali doista mi je drago da sam, nekak, zavrsio na naslovnici mojbloga... Nije da mi je to bio cilj, cilj je eldorado, ali da mi je drago i da je dan ljepsi - sretan sam.

Uopce nemam pojma kak ovo zvuci... Na sta vuce i to:D Hahaha!

Nego, da. Baka. Moja baka je bila toliko genijalna osoba da ni dan danas, oko pet godina nakon njezine smrti, ne mogu nikome, nikako objasniti kakva je bila. Sad kad ovo pisem, shvacam da ni sad nisam u mogucnosti. Mama mi je bas sad javila da ide na mirogoj baki, teti, didi i vjerojatno Nives, tatinoj baki... Ljudi umiru. To je tako prirodno.

Zao mi je sto jos uvijek ne zelim ici na groblja izvan sprovoda, lijep je dan, lijep je mirogoj, i zelio bi pozdraviti baku.

Nikad ne idem na groblje. Izvan sprovoda, kao sto rekoh. Ne znam sto da kazem baki.

Ni didi. On je na kraju obolio od Alchajmera - i tako se i moje sjecanje na njega utopilo u pomrcini njegova uma. Zao mi je zbog toga, ali impresije, one na prvu loptu, uvijek ostaju. I tako je bilo.

Za par dana idem na groblje izvan sprovoda, vodim tatine roditelje - tj. didu i baku na groblje u jednom gradu. Misle da su stari i da nece dozivjeti priliku da posjete didinu djedovinu. Baka nema djedovine bas. Ne znam zasto ovo pisem, previse je osjecaja. Previse sirine i pokoljenja, patine vremena i beskrajnih ravnica, znoja i krvi proslosti. Kao portal su ta moja putovanja na koja se volim uputiti.. I samo gledam kako vrijeme tece i kako je teklo - na krunistima Kalnika, na visovima Velebita... Gdje god je bilo i ima zivota koji ostavlja traga. Ali uvijek dalek, nevezan, svjedok vremena - bez osobne vezanosti, bez zrna zemlje za koje mogu reci da je zalila krv mojih predaka.

Za par dana idem na groblje u drevnom gradu. Na groblje gdje se nalaze moji pretci, u mojem kraju koji ne poznajem, kojim godinama samo prolazem ne zastajuci.

Jbg. gubim tok misli, ali osjecam tako mnogo u ovom trenutku!!! I sretan sam!:D

napisao Argonaut u 7. listopad 2006 14:23:00

3 komentar(a) :

ja volim ići na groblja, ali ne u vrijeme sprovoda
i moja baka imaše alzheimer... a groblja zbilja volim...pogotovo ona mala iz malih mjesta...lijepo je tamo...neki spokoj me obuzme...tamo uvijek nanovo shvatim da imama staru dušu
Add comment