Postovi

The part you throw away

U zadnjih dva-tri mjeseca, shvatio sam, i nista manje vazno, prihvatio cinjenicu da psihicki poremecaji nisu nuzno i jedino uzrokovani necijim pomaknutim razmisljanjem, zlostavljanjem u mladosti ili nezgodnim odnosima u obitelji... Na zalost postoji i opcija - krive kemije u mozgu. Jednostavno, to tijelo ne funkcionira do kraja kako treba, i u mozgu se desava kriva kemija - zupcanici se krivo okrecu, ili je tajmer pogresno podesen - dakle, lijek su ljekovi... Ciji sam ja zestoki protivnik bio - iako nikad nikome ne bi preporucio da ih prestane uzimati, nisam ljecnik, da se razumijemo.. U zadnjih dva tri mjeseca, ja znam ono sto sam uvijek znao - da sam ja jako dobro:D Ali isto znam nekoga tko nije tako jako dobro, a posto ljecnik nisam - tek dobra osoba za razgovor (volim si utvarati:)), ja joj nikako ne mogu pomoci (bar ne koliko bi uistinu zelio). Ma dobro, to je to o tome, and now for somethin completley different!

Tapete i tabletici, komode i porculanske figure, loptasti, narancasto crveni luster u hodniku socijalistickog stana - dolje na podu, u uglu polica za cipele, Gladis i zenska carapa za glanc.. U sobi, gosti su otisli; on sjedi u kosulji, otkopcana gornja dva-tri gumba - ispija posljednje gutljaje graševine. Ona zadovoljno pere sudje, posprema kuhinju - jos je topla unutra od prijatelja i ugodnih razgovora, voli svojeg dragog, iako ga ne razumije u potpunosti - ali nije li to ono najljepse kod njega - njegova nerazumljivost, njegova, da se tako izrazim, zanimljivost?

Ne znam, tako neka vizija mi se radja u glavi kad razmisljam o njoj - zamislite, jos iz srednje skole:) Uvijek gosti, ispracamo ih... Socijalisticka sreca, siguran posao, ugodan stan i ugodna egzistencija, na parkingu novi stojadin... Znam da u vizijama poput ove debelo pretjerujem (jer putovanje kroz vrijeme nije macji kasalj), ali isto tako, te i takve vizije sadrzavaju djelicke onoga sto bi u stvarnosti bilo - kako bi trebalo biti, i kakva je doista priroda odnosa.

"Što ja zapravo radim? Tko sam ja u stvari?" Razmisljao je dok mu je u ocima sjala, sve jace iskra totalnog i dubokog osjecaja dislociranosti na ovom mjestu, u ovom odnosu u ovoj sigurnosti toplog doma kakav je zelio... priznaje, ali trebao ga je u stvari, samo kao tlapnju, sanju koje se ne treba ostvariti - i svaki pametan sanjar to zna! Ali on je mogao.. I on je sanju ostvario - sada bivajuci svjestan, da je nazalost odabrao krivu (kod sanjara koji imaju mogucnost ozivotvorenja svojih snova uvijek postoji rizik od izbora pogresnog iz te mnozine snova). Cuo je posudje u sudoperu, cuo je pjevusenje, osjecao je njezinu srecu... Zeludac mu se dizao dok je osjecao ljepljivu lažnost (nije tipfeler) na svojim obrazima, na svojoj kosulji, na svojem tijelu i oznojenom celu koje se cijedilo u casu ispred njega - tresao se u groznici - i snovi imaju svoj rok, ovom je upravo istekao isti. "KAKO SAD?! ŠTO SAD?!" mozak mu je bridio urlicuci, nizuci slike velikom brzinom - mladosti i tadasnjih snova, mladosti i ideala - i kompromisa koje je morao naciniti da bi bio ovdje - mantre, ali ona je dobra, draga, pametna u okvirima (nije uopce glupa da se razumijemo, vrlo inteligentna, samo na razlicitim podrucjima), da ne napominjem i jako zgodna - vise nisu palile - niti je njega palio ovakav zivot - bolje reci, ovakav ga je zivot u potpunosti spali, oguli i ogolio... I što sad? Kad mantre i samouvjeravanja vise ne pale? Sto sad kad se pogonsko gorivo sanjarskog broda istrosilo?

Koliko je mnogo ljudi u ovakvim stvarnostima, koliko ljudi ne razmislja ovako kao ja o tome, koliko ljudi sebe unistava alkoholom, obitelj unistava alkoholom, zenu unistava alkoholom i udarcima?! Da li je doista toliki pressing u pogledu vezanja, da je bolje zavezati si željeznu kuglu za nogu i skočiti u more odnosa s nekim, nego ostati sam i koliko toliko zadovoljan? Bolje povuci i nekoga sa sobom - tako ce mnogi i uciniti, sigurno. E, stalno serem o drustvu i vremenu... Kao da sam totalni isfrustrirani autsajder.. Obecajem, u iducim postovima, biti cu pozitivniji:D

napisao Argonaut u 10. siječanj 2006 15:12:00

7 komentar(a) :

Ne radi mi na tipkovnici "o" kak treba, tak da na par mjesta fali isto slovo. Ispricavam se
hm da..i mene muče slična pitanja.ali nakon nekog razmišljanja odlučih se za politiku protiv željeznih kugli :) nije to baš zdravo :) dugoročno gledano mislim.ljudi koji su svijesni da se mire s prosječnosću teško ostaju zadovoljni s time.
mislim da si nitko ne bi smio dopustiti kuglu takvoga života...nismo zato rođeni. radije bih ostala sama nego se grcala s problemima do grla uz osobu koja ih nije voljna rješavati. iako ne ostaje sam zbog isključivo vanjskih čimbenika i turbulencija u životu, čovjek bira biti single jer mu to njegov sklop u glavici naređuje kao jedino ispravno, iz bilo kojeg razloga... ja sam osobno za potragu do pronalaska osobe s kojom se može tvoriti skladan par, a pritom otvoriti oči da se u najboljoj namjeri ne bih zapetljala u kuglu i utopila...
Politka protiv željeznih kugli svakako! Sad me muči to kaj sam a kraju obecao da cu biti pozitivniji... hmmm, mislim hocu, ali potrajat ce malo:)
you can't rush it, honey :) što se ja više trudim, to više razmišljam. a najlakše je bit pozitivan kad spremiš dio misli na dno ormara i prepustiš se (da, divno zvuči u teoriji ali.. ^^;;)
Ma, nisi sad negativan, samo realan. A to uopće nije loše :)
Komentari koji dusu ljece....:D
Add comment