Postovi
The part you throw away
U zadnjih dva-tri mjeseca, shvatio sam, i nista manje vazno, prihvatio cinjenicu da psihicki poremecaji nisu nuzno i jedino uzrokovani necijim pomaknutim razmisljanjem, zlostavljanjem u mladosti ili nezgodnim odnosima u obitelji... Na zalost postoji i opcija - krive kemije u mozgu. Jednostavno, to tijelo ne funkcionira do kraja kako treba, i u mozgu se desava kriva kemija - zupcanici se krivo okrecu, ili je tajmer pogresno podesen - dakle, lijek su ljekovi... Ciji sam ja zestoki protivnik bio - iako nikad nikome ne bi preporucio da ih prestane uzimati, nisam ljecnik, da se razumijemo.. U zadnjih dva tri mjeseca, ja znam ono sto sam uvijek znao - da sam ja jako dobro:D Ali isto znam nekoga tko nije tako jako dobro, a posto ljecnik nisam - tek dobra osoba za razgovor (volim si utvarati:)), ja joj nikako ne mogu pomoci (bar ne koliko bi uistinu zelio). Ma dobro, to je to o tome, and now for somethin completley different!
Tapete i tabletici, komode i porculanske figure, loptasti, narancasto crveni luster u hodniku socijalistickog stana - dolje na podu, u uglu polica za cipele, Gladis i zenska carapa za glanc.. U sobi, gosti su otisli; on sjedi u kosulji, otkopcana gornja dva-tri gumba - ispija posljednje gutljaje graševine. Ona zadovoljno pere sudje, posprema kuhinju - jos je topla unutra od prijatelja i ugodnih razgovora, voli svojeg dragog, iako ga ne razumije u potpunosti - ali nije li to ono najljepse kod njega - njegova nerazumljivost, njegova, da se tako izrazim, zanimljivost?
Ne znam, tako neka vizija mi se radja u glavi kad razmisljam o njoj - zamislite, jos iz srednje skole:) Uvijek gosti, ispracamo ih... Socijalisticka sreca, siguran posao, ugodan stan i ugodna egzistencija, na parkingu novi stojadin... Znam da u vizijama poput ove debelo pretjerujem (jer putovanje kroz vrijeme nije macji kasalj), ali isto tako, te i takve vizije sadrzavaju djelicke onoga sto bi u stvarnosti bilo - kako bi trebalo biti, i kakva je doista priroda odnosa.
"Što ja zapravo radim? Tko sam ja u stvari?" Razmisljao je dok mu je u ocima sjala, sve jace iskra totalnog i dubokog osjecaja dislociranosti na ovom mjestu, u ovom odnosu u ovoj sigurnosti toplog doma kakav je zelio... priznaje, ali trebao ga je u stvari, samo kao tlapnju, sanju koje se ne treba ostvariti - i svaki pametan sanjar to zna! Ali on je mogao.. I on je sanju ostvario - sada bivajuci svjestan, da je nazalost odabrao krivu (kod sanjara koji imaju mogucnost ozivotvorenja svojih snova uvijek postoji rizik od izbora pogresnog iz te mnozine snova). Cuo je posudje u sudoperu, cuo je pjevusenje, osjecao je njezinu srecu... Zeludac mu se dizao dok je osjecao ljepljivu lažnost (nije tipfeler) na svojim obrazima, na svojoj kosulji, na svojem tijelu i oznojenom celu koje se cijedilo u casu ispred njega - tresao se u groznici - i snovi imaju svoj rok, ovom je upravo istekao isti. "KAKO SAD?! ŠTO SAD?!" mozak mu je bridio urlicuci, nizuci slike velikom brzinom - mladosti i tadasnjih snova, mladosti i ideala - i kompromisa koje je morao naciniti da bi bio ovdje - mantre, ali ona je dobra, draga, pametna u okvirima (nije uopce glupa da se razumijemo, vrlo inteligentna, samo na razlicitim podrucjima), da ne napominjem i jako zgodna - vise nisu palile - niti je njega palio ovakav zivot - bolje reci, ovakav ga je zivot u potpunosti spali, oguli i ogolio... I što sad? Kad mantre i samouvjeravanja vise ne pale? Sto sad kad se pogonsko gorivo sanjarskog broda istrosilo?
Koliko je mnogo ljudi u ovakvim stvarnostima, koliko ljudi ne razmislja ovako kao ja o tome, koliko ljudi sebe unistava alkoholom, obitelj unistava alkoholom, zenu unistava alkoholom i udarcima?! Da li je doista toliki pressing u pogledu vezanja, da je bolje zavezati si željeznu kuglu za nogu i skočiti u more odnosa s nekim, nego ostati sam i koliko toliko zadovoljan? Bolje povuci i nekoga sa sobom - tako ce mnogi i uciniti, sigurno. E, stalno serem o drustvu i vremenu... Kao da sam totalni isfrustrirani autsajder.. Obecajem, u iducim postovima, biti cu pozitivniji:D
napisao Argonaut u 10. siječanj 2006 15:12:00
7 komentar(a) :