Argonautovi zapisi

Roadkill

GSX juri bespucima Moloka, crni mjesec visoko je na neku, reflektirajuca stakla eliminiraju 90% zracenja. Argonaut se osjeca pun zivota, juri izmedju redaka novootvorene starnice njegova postojanja, ususret necem novom i neiskusanom - opipljivom, materijalnom. Zivot lutalice rapidno se priblizava kraju, on Argonaut, pokusat ce zajebati svijet drugacije!

Rez.

Polako. Klateci se. S noge na nogu, zima stipa za obraze. U toploj sobi, svira na tastaturi - melodije nove i poznate. U sebi, proslava.

Iza njegovih ledja uvijek se odvija neka stvarnost dok odlazi u novu.

Go away. An leave me alone.

Uvijek je isto kad odes. Kad preskocis. Docekas se na noge kao macka. Noci mjenjaju boju, kroz godine. Iskustva se skupljaju kao kondenzacija na sajbi od auta. Uskoro se iskustva smrznu, postanu tvrda i hladna, radikalna promjena je jedino sto rjesava stvar.

Zamisljam svijet drugacije. I uzivam u tome.

Sarene pilule padaju iz ruke. Na dlan. Dobar dan lijepe moje - popravimo buducnost.

San ne dolazi na oci.

Retci prolaze, prica se prica. San ne dolazi na oci.

Smedja kapsula rastvara se. San ne dolazi. Zivio bi citave noci. U nekom svijetu gdje to ne znaci kraj. Treba mi jos zivota, jos soka... Jos stvarnosti da ispredem velebnije snove.

Pun sam necega. Nemir?

Izlazi. Izlazi! Izadji u noc s tudjom glavom na ramenima - danas to nisi ti. Danas ne.

Ne obazirrem se na sizofrenost i nedostatak smisla. Slazem rijeci kao rob. U nekoj tiskari moje duse, 19. stoljece, cinovnik zivi u meni. Usmjerava me i zapisuje put i dogadjaje na moj hard disk. Osloboditi se njega znaci umrijeti, sprijateljiti se s njim znaci zivjeti.

napisao Argonaut u 3. studeni 2006 12:41:00