Argonautovi zapisi

Real time poetry

Pih! Sinoc sam htio, ali utopio sam se. U masi... Kojoj ne pripadam ja niti koja pripada u.

Tragicno.

Ali misli su se rojile u glavi, potencijal se nabijao i prstao iz vrhova prstiju ravnu u gumbice mobilnog aparata koji je impulse konvertirao, konektirao i slao do mobilnog aparata koji si u rukama drzala ti!

U realnom vremenu djela maestralna! Evo vam na! Hehehe

Uopce ne znam sto da kazem, da pisem, da risem... Da djelujem Ili pricekam da se trilogija iz proslosti opet spoji? Vidjam ih na svakom koraku, doslovno, dan za danom.. Prvo jedan izmigolji ispod kamena, drugi dan drugi mu se pridruzuje - sa lazno obiljezenih misticnih ravni dolaze, zapravo iz grotla ludila u paralelnom svijetu nekih cudnih sjena i jos cudnijih velicina - obicno osobnih, kad je o velicini rijec... Hehehe, ali jaci sam ja od svake magije - barem one njihove, umisljene..

Inace? Pa doooobro je inace. Iđe. Poolako:)  Zivi se i spava. I jede.. I pije. I trijezni i tjesi i smjesi... I jos mnogo toga. I boji se. I hrabra je.. I bit ce bolje.

I sad nemrem stat! Srat:) Jednog dana ovo sunce nece prestati sjati i ja cu si kirurski odstraniti onaj dio mozga koji mi radi probleme, ljubit cu i necu ljubit bez paranoja i slicnih gluposti;) Mozda je danas taj dan.

napisao Argonaut u 19. veljača 2006 13:50:00