Postovi
Picture in a Frame
Samo me pogledaj. Samo to trazim.
Rijeci su se gubile u buci...
Pogledaj me.
Velik je ovaj svijet. Prostran. A opet, tako je skuceno ovdje. Ovo malo vremena sto provedemo na ovo malo zemljice sto pohodimo ziveci. I zapravo je sve kao jucer, i sve je kao preko ceste. Sirinu treba u sebi potraziti - obici svijet nije tesko.
.....
Koliba na jezeru utonula je u mulj. Stupovi su sve nizi! Nista sto je bilo, vise nije - tako visoko. Blato se lijepi za cizme dok hodam glibom sto je nekad nesto bio - ili plaza ili put.
Crni kaput, po rubovima je blatnjav; sto ja trazim? - Pitao se Argonaut na ovom cudnom planetu o kojem su vec raspredane price. Iza jednog ugla, pronasao je nekakvu bacvu, odlucio je sjesti.
Sunce je na nebu uzareno sjalo spod sive koprene nezdravih oblaka. Argonaut je sjedio. Argonaut je samo sjedio.
Svijet i svijetovi - napusteni, zapusteni stari - buci svemira, godine se gube - to je ta buka koje je ugusila moj glas - beskrajna, bezvremenska buka sudbine. Skakucuci od planeta do planeta, ucim li nesto? Da. Ucima ono sto ne mogu znati, gledam siru sliku; ali ne mogu se sjetiti, ne mogu se sjetiti, kako je to bilo. Na Zemlji... Onda...
Znam. Znam da smo sli prema dolje, uvjereno, suvereno i divlje mahnito - ljudski rod u fazi dekadencije - stotine godina, pa sve brze - cista eksponencijalna funkcija! Sve nize i nize sa sve vecim misljenjem o nama samima... Izvukao sam se u zadnji cas - iz garaze, pustinjak; i zapoceo putovanje koje do danas traje, a trajat ce do putnik u meni ne umre.
Jedna epizoda (americke serije)- dvije poruke: Covjek koji cita knjigu u parku je sumnjiv; pravdu treba preuzeti u vlastite ruke (linc)... Da narod nije tako glup, ne bi se bunio.
napisao Argonaut u 3. studeni 2006 9:25:00
0 komentar(a) :