Argonautovi zapisi

Otoci u Zemlji ljudi

I na jedan takav, veoma lijep, Argo je danas aterirao...

Odavno su ga zanimali nacini, kako da pristupi problematici sve otuđenije Ljudske mladuncadi, i kako da tome pristupi i jos zaradi na tome... Kako, kako, kako...

I tako, od slikovnice do lutkarske predstave, bez nekog cvrstog sidrista, kretale su se njegove misli.. Dok pred neki dan, usred jednog interstelarnog protuprostornog putovanje nije naletio na jedan otok... Vasionska kapsla DY2CV6L, vrlo crvene boje, pronasla je svoje mjesto na plazi uz palmina drva.. Udisuci opojan zrak i benzinska isparenja koja kao oblak lebde oko moje kapsle, Argonaut se okretao oko osi pretrazujuci primamljiv kraj, kad je iz sume izronila Ona - nesumnjivo Ljudskinja, ali zacudo, nesumnjivo dobrih namjera... Povela ga za ruku i otvorila mu oci, uvela ga u svijet maste i potaknula ga da gradi, da prica i da veze tkanje prica iz maste za najmladje Ljudove kojima strojevi za ometanje misli i maste, vec gadno prijete.

Neizbrisivi je bio taj osjecaj da je odnekud vec poznaje, a neizbrisiv je bio i osjecaj da ima jednu sjetnu crtu viska na licu, jednu koje nije bilo - mozda je zat ne prepoznaje? Tko zna, ali svakako, takav primjerak Ljudske vrste, prava je rijetkost, a do danas, Argo je mislio i unikat... Onda ga je odvala i pokazala mu drugu, istu takvu ljudkinju, s dobrocudnim osmijehom, ugodnim glasom i puuuuno volje i ljubavi (u zemlji ljudi gotovo zaboravljeno znanje).. Pokazale su mu način i poželjele sretan put - otisao je s veseljem u srcu i idejom za buducnost... Steta, mislio je, sto nije mogao duze ostati. Zemlja ljudi nije uvijek zla:)

Bas je ugodno u drustvu vrtickih teta:) Danas u ovo vrijeme. Laku noc.

napisao Argonaut u 18. prosinac 2005 20:53:00