Postovi
Nebeski mehanicar
...Candy, candy, I cant let you go...
Sve je postalo nekako realno. oko mene je stvaran svet. Opusten sam iako me to brine.. Ta opustenost.
Nemam smjer, a ipak se nekako krecem - kotrljam. Nije mi lose nije mi dobro. Nekakav nakaradni Zen. Zanimljivo.
A i Argonaut je otperjao, cini se, na duze vrijeme.
Trebao bi preimenovati blog u Hibernautve zapise..
Navodno, ja sam nebeski mehanicar, cvrsto s obje noge u na nebu. Dopada mi se taj navod. Imam dobrog doktora.
Imam djevojku;) Zadnjih par dana.. Valjda. I ne znam sto da mislim. Korodirali su me prijasnji odnosi do razine neprepoznatljivosti. Trazim svjetlo u sebi - jer ovaj put, u meni je problem - nominalno.
Btw. vec dugo nisam pisao - ne samo na blogu - on je ionako sekundaran oblik pisanja za moju malenkost. Popravit cu uskoro jedan od time&space strojeva - jedino me brine je li mi tijelo jos uvijek naviknuto za vremensko prostorne skokove kakve sam rpije poduzimao. Crv godina i ostarjelih mozdanih procesa me dohvatio nespremnog. Kompas mi je poremecen, a jedino sto me na putovanjima vodilo, bio je taj kompas - kompas velikog srca i velikih ideja.
...koje su se stisle u pranju.
Ali ne predajem se - ta nisam se bezveze rodio kao jarac. Dok se entuzijazam istopio, ostala je tvrdoglava upornost - postojana kao dijamant - jednako netopiva.
Idem zasad, ima jos par oblaka koje bi trebao popraviti:)
napisao Argonaut u 21. veljača 2006 2:31:00
5 komentar(a) :