Postovi
Lust for life
Usrano je vrijeme, zar ne?
Autobusi mile cestom, nebo je tmurno. Svi nekamo idu nekim svojim poslom, pogleda zabijenog u pod. Ili u daljinu. Uvijek daleko od stvarnosti. U mislima je, ako vec nije najljepse, pa onda bolje. Bar nesto.
Pada kisa i ja ne radim. Kad pada kisa, u zadnje vrijeme bas ne radim. Cekam sunce da zasucem rukave.
U zadnjih par mjeseci, bas me razvalila... Ova drzava sa svojim besmislenim propisima i slicnim sranjima. Mislim si, da je bar jos na sazi Titova juga, ili barem Tđmanova hrvatska - malo bi prosrao protiv jednog ili drugog, malo protiv drzave, i politicki azil u jednoj nordijskoj zemlji, here I come!
Ali neeeeeee....
Ja ovdje mogu trucati o prezagusenoj birokraciji, neazurnim papirima, neznanju, ljenosti, bahatosti, nedonesenim ili krivo donesenim propisima.... I nista. Nista mi se nece desiti, nikakav temelj za azil.
Jer mi smo ta kvazi europska mini drzavica na burnome balkanu, s prekrasnim morem koje cemo unistiti, prekrasnim brdma koja smo zaboravili, prekrasnom politickom elitom koje se nikad necemo rijesiti.
Blago nama, bar nas ne zatvaraju u zatvore. Istina, ali zatvaraju nas u nase osobne male financijske konstrukcije, one koje ne mozemo popraviti, ne mozemo odlezati, vec moramo prezivjet, a u ovoj zemlji, ta je dozivotna dozivotna.
I kaj je najgore, nis od azila.
Jbg.
napisao Argonaut u 9. ožujak 2007 10:58:00
0 komentar(a) :