Argonautovi zapisi

Lost in the harbour

Zvjezdana buregdzinica Svemirka Zenunija u krugovima iskusnih vremensko prostornih putnika poznata po jednostavnim imenom Zen - sve slicnosti s varijantom Budizma sasvim slucajne:) U blizini Saturna.

GSX1220 Machina spokojno je lebdila na parkingu - reparacija kod Andromedijanca na Marsu dobro mu je dosla - Argonaut je bio oderan do koze i praznih dzepova, ali GSX je bio u formi - to je bilo bitno. To je problem nas ljubitelja retro brodova, nista nije jeftino! Ona poslovica koju su ljudi 20. i 21. stoljeca na Zemlji znali izgovarati, "Nisam dovoljno bogat da bi vozio stari auto." jos uvijek je bila primjenjiva.

Svemirko, simpaticni burek and tschavapp maher sa zemlje, nesto je zaposleno brljao oko stroja za materijaliziranje bureka - Rerna2350 model, ako se ne varam - izgleda da mu je recept napao neki virus, i stroj je radio bureke s repekima, ako znate na sto mislim.. Nije mi smetalo, volim malo hrskaviji burek - mislio je Argo.

Negdje daaaleko na zemlji, izvjestan mladic, nagnut nad laptop se pitao: "Kud ovo sve vodi, sto ja zapravo zelim reci?!" Odgovor na njegova pitanja u beskrajnim se prostransvima svemira nije nazirao.

I zato je Argonaut odlucio ustati, te nakon sto je ostavio dovoljan broj kredita Svemirku, otici u jos jednu pustolovinu. Hmmm, kamo sad? Bio je okrutno svjestan cinjenica da ipak nije junak poput Spacemen Spiffa, i da pustolovine i avanture ne preplicu svaki trenutak njegova zivota... A neka avantura mu je bas trebala! No mozda ipak.... Mislio je. Mozda ipak na nesto nabasam - idem malo prosvrljati Saturnovim prstenom - sjecam se da je posada Tahmasiba navodno ondje naletjela na nesto zanimljivo... No nikada provjereno. Naravno, letenje unutar prstena jos je uvijek uglavnom smrtonosno - zbog jurecih meteroa i gromada leda koje bi samljele i mnogo vece letjelice od Argovog vjernog GSX-a...

E, sad je mladic pred laptopom stvaaaarno bio u neprilici - kroz glavu mu je prosla ona Dukeova: "And what comes next?" S pogledom punim slatkog straha i groznog, extremnog razuma, konzumiranog najbezobzirinije... Svemirsko prostranstvo uporno je sutjelo. Ha nista, pomislio je, i nastavio roniti prostranstvima koja je pred sobom stvarao...

Buregdzinica Zen vec je odavno ostala iza GSX-a, a Saturnovi prsenovi priblizavali su se velikom brzinom (dobro, ne bas strasno velikom, ali GSX je bio sredjen i Argo je bio pod dojmom performansi koje je mogao forsirati bez onog vjecnog straha da nece ostati bez nekog vitalnog dijela oplate ili sl.) Argonaut, naravno nije znao sto trazi.

Mladic, naravno nije znao sto radi.

Ali znatizelja je jos uvijek bila jaka, a zelja za uzbudjenjem rukom je pokrila usta glasu razuma i pustila divljoj masti na volju. Uletit cu u Prsten, pa sta bude da bude - nisam ja neki kapetan Bikov sa Tahmasiba, pa da sam star i oprezan - ja sam mlad i zeljan avanture!

Dobro, pomislio je mladic za laptopom, i sto sad?

Hehe, da me Spacemen Spiff vidi - brijem da bi mi rekao Care, ti si Car! Mislio je Argo dok je manijakalnim pokretima stiskao upravljac GSX-a izbjegavajuci ogromne komade leta i slicna sranja koja su napucivala zracni prostor Saturnova prstena.

U isto to virijeme, Svemirko Zenuni uspio je staviti soli na rep podivljalom BurekMaterijalizatoru model Rerna2351 (Argo nije bio u pravu) i napokon je odvratio pogled od ekrana... Opusten i zadovoljan, naon trijumfa na virtualnom bojnom polju, gdje je Burek opet odnio pobjedu, lagano je tonuo u neko zen stanje dok je pogledom svrljao skoro potpuno praznim parkingom... I tada se najednom za nesto zainteresirao, a Rerna2351 je pocela printati Error log s procjenom stete, lagano zujeci.

Mladic za laptopom samozadovoljno se osmijehnuo, ovo ipak ima nekog smisla....

Heheeheeehe! Ovo je ludo! Vec sam pet minuta u pojasu, i nijedna me gromada nije samljela!!!!! Spiff, ti si nuuuuuuulaaa!

Zenunijevo lice naglo je izgubilo boju. Samo je trenutak maknuo pogled s zapisnika koji ga je odsjekao, da bi pogledao na parking, i kao sumanut pojurio prema jedinoj letjelici koja je lebdjela privezana za port 21.

Hmmm, nadam se da sad necu izgubiti nit... Jebem ti lajavog psa, zivce ce mi pojesti!

Odjednom, tocno na Argonautovom putu se stvori ogromna, ali stvarno gooolema gromada leda i stijene, lijeno se valjajuci njemu u susret. Da vas ne bi zavaralo ovo ljeno valjanje – brzina je bila zastrasujuca, kao i dmenzije recene gromade. U Argonautovoj glavi, poceo se vrtiti usporeni film – stisnuo je pravljacku jedinicu da su mu clanci skorz pobijelili i rucicu potisnika kurnuo u krajnji polozaj.

List papira koji je Zenuni trenutak prije drzao u ruci, jos nije ni dodirnuo zemlju, a vec su se ulazna vrata zatvorila za jurecim Svemirkom...

Na mladicevu licu sad se vec ocitavao grc – zelio je ovo sto prije zavrsiti – pogled mu je stalno bjezao prema satu na kojem je vrijeme neumoljivo otjecalo.... A i taj pas – ne prestaje lajati!

Argonaut je dozivio trenutak prosvijetljenja! Chicken sa asteroidom – Spaceman Spiff je za mene pickica!!! Urlikao je, dok je, sav se tresuci usmjeravao GSX1220 ravno u centar crne gromade – koja je vec bila opasno blizu!

Zenuni je urlikao na obeznanjenog vozaca letjelice, tresuci ga u panicnom pokusaju da ga trgne iz transa, napadaja, ili sto se vec dogadjalo s njim.. Pjena je mu je vec uokvirila usta, a Zenuni je nepovezano vikao nesto o stakorima s Marsa, i kako je prokleta Rerna sintetizirala njihovo meso; a meso Mars-stakora ima nekakva svojstva... Zenunija je hvatao sve veci ocaj dok..

...dok je Argonaut takodjer urlikao – negdje u prostranstvu Saturnova prstena, jureci stijeni ususret.

“Spaceman Spiff! HA! ARGO ARGONAUT! Nakon ovog cu biti samo JA!!!! HAHAHAHA!”

Odjednom, stijena je pocela mijenjati boju i oblik! Argonaut je uocio i promjenu u putanji i kretanju gromade koja je sad vec licila na... Argonaut nije mogao vjerovati!

Mladic nije mogao vjerovati da ce opet zakasniti zbog neke ovakve gluposti, kombinirane sa tvrdoglavoscu – a Kavalirski Španijel Kralja Charlesa nije prestajao izvoljevati! Kaj fali jazavčarima i slicnim azdajama?! Onaj stari jazavčar je sigurno manje lajao od ovog šminkera!? Ne znam više, mislio je mladić; samo da ovo zgotovim. I prionu je natrag u mrak bjeline papira:D

Zenuni je, sad vec potpuno raspomamljen, samarao, tresao i uglavnom, budio na sve moguce nacine Argonautovu tjelesinu.. I kad je vec poceo posustajati, ovaj se trze – sto izazove jos jednu salvu samara...

“DOŠLJACI!!!!!!!!!!!!!!!!!” To su došljaci!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!! O tome je pricao Jura sa Tahmasiba – to su vidjeli!! OVO JE LICE NEKOG DOSLJAKA!!!!” I odjednom, na te rijeci, stijena se rastvori u zastrasujucim bljeskovima i pred Argonautovim ocima se ukaze...

Ovo je vec previse, rece mladic..

Zenunijevo se lice unosilo u Argonautovo dok se ovaj budio

“Došljaci?”

 “Štakori s marsa u bureku.”

 “Što?”

 “Ništa, ništa”

Mladic se opustio, zadovoljno trljajuci ruke, prije no sto ce kliknuti "objavi" i izici u dan:D

E ovako, jucer sam iz zabave napisao ovo, i zelio sam objaviti... A onda je sve otislu u k.... i polovica teksta je nestala dok se nista nije objavilo... Sto je doista frustrirajuce - zato sam sad na brzinu sklepao kraj i to je to. Ali mojblog je krcat s bugovima!

napisao Argonaut u 16. siječanj 2006 12:09:00