Postovi
Kommienezuspadt!
Ograničen.
A nikad nije niti bio napravljen za slobodu.
Kazaljke, u pozadini krug bijele boje. Razvlači se u beskraj... Crtice i kazaljke izgubljene u nelinearnom prostor/vremenu. Kruta zakrivljenost, ovapnjenje moždanih stanica. Doslovce život na žetone, danas više nego ikad. Od dana do dana, iz noći u noć, samo čekam, očekujem.
Nekad bilo sada više nije, a ovako, sada nije nikad. Nekad sam ulazio u nekakve dubioze o svijesti i trenutku; svijesti o trenutku. Fundamentalne istine servirane na pladnju mračnih iluzija, halucinogeih projekcija vlastite veličine i kojom kapi alkohola previše. Nakon godinu, dvije, "čist" kao suza, na kolosijeku, kotrljam se ususret novim izazovima. I vrtim se odonda godinama u krug, lovim vlastiti rep i krpam što se pokrpati ne da.
Na te žetone živim fasadu. Sive boje, oronulu i jadnu. Svako toliko netko se zaustavi da promotri neugledno zdanje dubokih, mračnih prozora. Odluči da uđe i u predvorju se izgubi. Vrata ne vode nikud, a lift odavno ne radi. Zahrđali zupčanici i koloturi; poderane sajle... A u dubini, u mraku mašinerija buči, huči, ne staje - daleko od očiju, blizu srcu, mašina nikad ne spava.
Pa tako ni ja, vječno nešto podmazujem, čekam da sanak napokon dođe i porkije umorne oči.
napisao Argonaut u 4. travanj 2008 2:46:45
1 komentar(a) :