Argonautovi zapisi

Kill City

Imam filing da smo svi mi koji zivimo u ovom, novom nam tisucljecu, nenormalni. Psihicki bolesnici, masa degenerika... Samo zato kaj nam je ovak kak nam je. Ok, ja jesam malo pesimista, i ovakvim postovima se svrstavam drito uz bok regularnom Ivanu Horvatu, prosjecnom hrvatskom covjeku koji gleda u pod, u cik zore ide na sljaku ili ako posla nema, u birtiju da se zali na dnevnopoliticka pitanja, privatizaciju ili zajebane propise... Ili sam kao malo neregularniji Ivan Horvat, onaj koji isto tako hrli na neku sljaku, ali ne bas u cik zore, vec negdje oko pol devet, jer radi po americkom radnom vremenu i razmislja o globalnoj slici, svjetskoj politici, utjecaju rata na cijenu nafte ili utjecaju azijskih divova i megasvetskog diva, Amerike na klimatske promjene i buducnost planete; ok, ovim se svrstava bok uz bok s takvim likovima koji usprkos nezadovoljstvu ne rade nista, osim da pricaju o tome, da bi stanje promijenili. Znam, nije osobito junacki tako pisati... Nije uopce.

Ali sto da radim kad gledam to sve oko sebe i razmisljam. Ne mogu ne razmisljati, ipak nisam toliko mudar i pametan da si sam isperem mozak... Jbg., mozda bi bio sretniji da mogu. Ali ne mogu i idem dalje ne razmisljajuci o tome sto bi bilo kad bi bilo - i time se odmicem od svih Ivana Horvata jer ne podlijezem samosazaljenju na dnevnoj bazi, vec svijest o tome sto je i kako je po mojem misljenju, koristim ne bi li za sebe i svoju familiju, svoju buducu djecu, osigurao kakav-takav mali svijet, balon od sapunice koji treba mudro i pazljivo pilotirati pored svih opasnosti, buducnost koju zelim za sebe i njih, mogucnost da sacuvaju ljudskost i zive kao ljudi, a ne robovi u svijetu divljeg i bezobzirnog kapitala.

Ali jos uvijek me iznenadjuje to sto zivimo u svijeu gdje nitko nije normalan, gdje svi zivimo po nehumanom diktatu i nista ne mijenjamo. Zivimo za sta? Da li se taj rad koji poduzimamo samo da prezivimo uopce moze zvati tako uzvisenim imenom kao sto je ŽIVOT?!

Ne znam bas. I bas zato mislim da sam okruzen samo onim manje nenormalnim i potpuno ludim primjercima vrste na zalasku. Dinosauri razuma i civilizacije - nejasna formulacija, ali sad mi je pala na pamet.

Naravno, da se ne bi naslu uvrijedjenih, niti ja nisam normalan, to je defaultno, ali definitivno jos nisam spreman na samotnjacki zivot na vrhu nekog stupa ili u sredistu pustinje... A ako je nesto tako ekstremno, preuzelo ulogu onog normalnijeg od "normalnog", sto da covjek radi?

Radi za sebe, radi za novac (jer tako je uredjeno), radi za to da ne moras raditi za neko vrijeme, budi posten i pokusavaj, odseli se i stvori oazu, daj buducnosti priliku da prezivi, jer zemlja i svijet su prelijepi i premisticni, opojni, da bi na kraju ostali pusti, bez svjedoka.

napisao Argonaut u 11. ožujak 2007 16:29:00