Postovi
I Never Talk To Strangers
Jako je interesantno koliko se ljudi mogu u kratkom roku, govorim o par, dvije - tri godine, promjeniti. Na gore.
Okej, kruzile su price, znalo se to - nacelno.. Ali nisam vjerovao, jer taj prijatelj je bio poseban, imao je takav zar - do svoje dvadeset i neke. Danas je to sasvim druga prica. Od decka koji je nao misliti, postao je deckom koji nije sposoban sudjelovati ni ukakvoj raspravi, ne poznaje argumente, ne slusa sugovornika... Iz njega prsti samo zavist, ljutnja, samosazaljenje, i u slucaju ovog susreta, los alkohol.
Sjedio sam tamo i slusao. Slusao kako me deplasirano zeli uciti o zivotu. O zivotu; o necemu o cemu on imam manje pojma nego ja!
A nije da sam ja pjesacio indijom u potrazi za prosvijetljenjem, niti sam radio od svoje dvanaeste i na taj nacin, u znoju lica svog, spoznao smisao ispod pojma "odrastao". A nije ni on. No to nema veze, s moje strane bar, ja svoj zivot zivim, ne mjerim ga prema drugima; a to je upravo ono sto prijatelj radi. Na zalost. A volio sam ga.
Da stvar bude gora, zavidan je i prema meni, a da stvar bude jos puuuno, puno gora, pise poeziju. Uzasno losu. I pita me da mu kazem sto... A jooj...
Da ne duljim, svi mi hodamo po tankoj liniji, ostrici noza, i svaki izbor je jako bitan, odredjuje buducnost. U njegovu slucaju odredio je ruznu i tuznu buducnost punu gorcine.
Uskoro ce u skole banuti zbunjeni, iskompleksirani profesor filozofije koji je i ono sto je o zivotu znao, slijedeci losu prosudbu, uspio zaboraviti.
Tuzno i zalosno, krajnje nebitno, dok god se odvija daleko od mene.
napisao Argonaut u 5. studeni 2006 20:46:00
2 komentar(a) :