Argonautovi zapisi

Druga strana kreveta

Neki dan, dok sam se topio u prevrucoj vodi... U glavu m ude niz rijeci i recenica, sve popraceno zivim ilustracijama. Gradovi lebde, gradovi kao strojevi u beskraju svemira, putuju ka nekom cilju. Golemi zupcanici i crvenkasti dim. Mehanicki, polako ali mocno stizu na odrediste. Duse i umovi ljudi - na tisuce njih, tiskaju se na povijesnom i beskrajnom putovanju, sudarajucii, stapajuci se u nove tvorevine. Padajuci u vatreni bezdani, stalno u pokretu, stalno daleki, stalno mocni i u opasnosti. U masi nevjerojatnih proporcija.

Danas je izgubilo od smisla, no jos uvijek nosi snagu.

napisao Argonaut u 28. ožujak 2006 13:57:00