Postovi
Downsplash
Patnici po rodjenju, patetici po opredjeljenju. Nove zore i stari izlasci iza oblaka. Drugacije ceste i stari osjecaji... umorni leptiri u mojem zelucu - krda nilskih konja u mojem trbuhu - i kad ju vidim sve se mjenja... Jos uvijek se mjenja. Na gore... Na isto. Bez nje. Zato je gore.
Propustio prilku. Propustio, sjebao, odjebao... Nisam ustrajao. Popustio, pokleknuo, i kako se cini, ova ce me pogreska pratiti citav zivot. Jako lijepa perspektiva.
I sto ja radim? Odlucujem ujebati citav zivot. Svoj naravno. Kad je bal, nek je bal kazem - bum najebal pa sta. Bolje zivot samoubojice nego nezivot. Valjda.
Ja jednostavno ne mogu ni papiru reci kakve je sve osjecaje ta prica pokrenula - kvragu, ne mogu tu pricu ni ispricati!
Predinfarktno stanje kad ju vidim.
Osjecaj da je to to kad ju cujem.
Opca opasnost na cesti kad prodjem pored njene kuce.
Razbijena plocica u kupaoni kad se sjetim.
Napljugani i pijani majmun kad vise ne mogu.
I uvijek je bilo... Snazno, snaznije od icega sto sam iskusio. I jos je uvijek snaznije od svega sto sam od tad skupio.
Ne krivim se, tako je u datim okolnostima moralo zavrsiti.. Doista je. Ali godine ce donjeti krvicu. Znam da ce je donjeti.
Svidja mi se prosli post... Vise nego ovaj sigurno. Ali sto mi to vrijedi.
Izdajica.
napisao Argonaut u 7. ožujak 2006 17:38:00
2 komentar(a) :