Postovi
Bone Machine
S druge strane prozorskog stakla nalazi se dan. Ja se nalazim opet unutra. Ok, to sam ja.
Kad zatvorim oči, makar i na tren, osjećam kako sam povučen u neki drugi svijet. Mašinerija u glavi se zahuktava kao pstara parnjača (na lokomotivu mislim), klipovi vuku i guraju, vagoni se trzavo odbijaju od krivudavih tračnica.
Gore dolje, mostovi i tuneli, nadvožnjaci, ravnice i prijevoji. Ne mogu birati na kojem ću se mjestu desiti kad zatvorim oči.
U pozadini slike uvijek je ogromno platno. Scene iz života, loše stvari toga dana, loše stvari kojih se ne mogu otresti...
I onda otvorim oči... Nije mi baš neki gušt gledati takav horror show!
Nego.
napisao Argonaut u 28. kolovoz 2008 15:02:55
3 komentar(a) :