Argonautovi zapisi

Bad Liver and a Broken Heart

Izgubio sam pojam koji je dan danas... S obzirom da sam i jucer crncio, mislio sam da je petak bio prekjucer. A nije; ali nisam ni puno fulao.

Zelim se obogatiti, kratko i jasno. Sad kad razmisljam, od najranije mladosti sam zelio steci bogatstvo. Bogatstvo zbog slobode. Zelio sam uvijek svima pruziti sve sto zele - svima koje znam i koje volim, svima koji to zasluzuju.

Jos uvijek poludim od tuge (ozbiljno poludim od tuge, ma kako god to smijesno zvucalo) kad vidim da netko od mojih bliznnjih, obicno su to moji starci, sebi ne moze priustiti nesto sto bi zelio, ili mora stedjeti da bi isto imao - a govorim o obitelji koja niti je siromasna, niti brije nakupovinu vila ili automobila - govorim o gurmanski nastrojenoj obitelji ljubitelja knjiga, umjetnosti, fine hrane i duhana te cigara... Govorim o specificnom osjecaju luđenja od tuge i osjecaju da se tog osjecaja ipak nikad necu rijesiti, ma kako bogat bio. Ako budem uopce...:D

E sad, to nas dovodi do sljedeceg poglavlja:

Ja sam poluproizvod.

I zato nikad necu biti sretan. Jer u principu, bas to jako zelim. A uopce ne postizem - vise manje. Na neki nacin, to je duhovito.

I da, da jos jednu malu misao izvucem iz kosmara ovih zadnjih dana - palo mi je na pamet, da ako i ostanem bez svega, uvijek mi ostaje pisanje kojim bi se mogao ozbiljnije baviti. I to je utjesna misao.

Jednog dana...

napisao Argonaut u 27. studeni 2006 18:58:00