Postovi
Anywhere I lay my head
E, al sam ga zaglavio
Kao žvakaća mi se dani razvlače i ljepe za beznačajne gluposti.
Sve samo da izbjegnem bitne teme - živim život u svojoj glavi.
Patetično, doista.
Neki dan sam ju sanjao - nakon dugo vremena. Sanjao sam nesto da je u nekoj nevolji i da me trazi pomoc - sjecam se da sam prvo popizdio, a onda popizdio od ljubavi:D
I nisam ju nazvao ni taj ni drugi dan, a ni danas. Nikad ju vise necu nazvati - i tako treba biti.
Argov poucak Nr.209.16
Nakon prekida... Neeeema vise kontakta, i nisam slabasna svinja zbog tog - ne! - draga moja, mi nikad nismo bili prijatelji!
Daleko od ociju, daleko od srca - jer ja necu one razgovore o restauraciji nase veze (pa makar ih i ja zapoceo) koja je beyond restauration!
Ma i samog sebe cudim koliko se vracam na tu temu - covjek bi rekao da je gotovo - i je gotovo, lai cini se da aftershockovi jos tresu...
Argonaut.
Na dalekom planetu šarafi space&time ship DY2CV6 - pri uljetanju u atmosferu otpala su mu vrata - sva sreca da je u blizini bio Spaceship otpad - steta sto je vlasnik s Andromede...
I tako je Argo pomalo psovao dok je vrata prilagodjavao svojem modelu broda..
"Morat cu neki noviji brod kupit - ovo je nepodnosljivo!"
No i on i ja smo znali da ce Argo prije umrijeti nego kupiti nesto novo...
Nista. Nista. Nista. Nista. Nista ne osjecam. Nista me ne uzrujava. samo me grizu oni stari crvi - ali izgleda da sam vec toliko istrunuo da one stanice i zivci koji percipiraju bol - vise nemaju svoju funkciju. Vakuum. Nista vise ne postoji - lebdim negdje medju zvijezdama - cekam da sa 28 000km/h tresnem u zemlju. Pepeo. To ce ostat od mene na kraju.
napisao Argonaut u 1. veljača 2006 11:16:00
1 komentar(a) :