Postovi
Druga strana kreveta
Neki dan, dok sam se topio u prevrucoj vodi... U glavu m ude niz rijeci i recenica, sve popraceno zivim ilustracijama. Gradovi lebde, gradovi kao strojevi u beskraju svemira, putuju ka nekom cilju. Golemi zupcanici i crvenkasti dim. Mehanicki, polako ali mocno stizu na odrediste. Duse i umovi ljudi - na tisuce njih, tiskaju se na povijesnom i beskrajnom putovanju, sudarajucii, stapajuci se u nove tvorevine. Padajuci u vatreni bezdani, stalno u pokretu, stalno daleki, stalno mocni i u opasnosti. U masi nevjerojatnih proporcija.
Danas je izgubilo od smisla, no jos uvijek nosi snagu.
napisao Argonaut u 28. ožujak 2006 13:57:00 | 5 komentar(a)
Last year's man
Olrajt, nije me bilo neko vrijeme... A kako i bi, sad kad imam krila - priznajem, nije me se dalo prizemljit! A i ovo je tek privremeno:D
I tako to, drago mi je da je prosli post shvacen i dobro prihvacen - i meni je pomogao, kao terapija;)
A sto se tice dnevnih aktivnosti na relaciji Argonaut i novonastali Leptir... Paaaa, njih dvojica postali su vise manje jedna osoba - i sad zajedno harace raznim space and time ship otpadima i davno zaboravljene ljepotice poput danasnjeg GSuper13 space and time shipa, spasavaju od posvemasnjeg zaborava koji im prijeti...
Dobro je? Nije samo dobro, odlicno je - samo da si ne postavim nogu i ovaj put.. Valjda sam do sad naucio biti pametniji od samog sebe!:D
Uzivajte ljudi, proljece je stiglo, ljudi su dobri i svijet ima pozlatu - barem dok sunce sja... Hehehee
napisao Argonaut u 27. ožujak 2006 11:35:00 | 1 komentar(a)
For what you dream of
E pa, gospodo draga, Argonaut se jos nije vratio... I to je vrlo gadno, s obzirom da tjelesni korisnik, trenutni, i nije bas u najboljoj psihickoj kondiciji...
Svi mi komplekse skupljamo negjde, nalazimo nacine da ih iskljucmo, ubijemo ili zanemarimo... No kod hipersenzibilaca, oni su uvijek ovdje... Negdje cekaju da brana popusti - i onda imas problem - gubis se tamo gdje se gubiti ne bi trebao... Jbg., put se uvijek iznadje, samo... Sto zna biti prekasno. Mislim, nadam se da mi se to nece dogoditi.
Ne znam, mozda je ovako jednostavnije:
Premlad, nesposoban, neuspjesan, glup, neprihvatljiv, neprilagođen, neprihvatljiv... neuspjesan, zbunjen, sanjar... Lose pisem, nemam faks, posao... Nervozan, napet, lako me izbacit iz takta.
Losiji od tebe, nisam za nju, ovisan...
Otkud dolaze i zasto se pojave kad ih najmanje trebas.
Los sin, crna ovca u obitelji, izvor troska, spaljenog mozga, dosadan, opsjednut neuspjehom, nemocan, sramezljiv, ne dovrasavam projekte, depresivan (a kako i ne bi :D)
Kako objasniti da to nisam?
Sebi, kad: su svi drugi bolji od mene, pametniji od mene, zanimljiviji od mene, vazniji od mene, kad ne volim samog sebe...
E kad sve to nije istina, osim kad provali.
Pesimist.
I sve sto negativno mogu biti.
Kad sve to nije tak... A bas sam poceo papati svoje komplekse ko da je to to... Mislim, kakav majmun!
Hehehe, i onda je dosao danasnji dan! I dlanovi su se osusili, sunce je zasjalo, kompleksas je izasao iz cahure i dobio leptirova krila - doduse crno crvena, revolucionarna maska za siroke mas - poceo letjeti iznad svijeta gledajuci ga s osmjehom... Sletio je zatim na nos azdaji i prosaptao poziv - sad lete iznad livada i suma, mora i bregova neoptereceni vanjstinom i unutarnjim procesima bez smisla - jer gusjenica je dobila krila..
Zato jedite svoje komplekse kao lisce svijeta koji vene, zacahurite se i razmislite, uskoro ce krila, a ne mora biti ni bozic.
Argonautovi zapisi sa suncanog popodneve, ravno na zaslon kompjutera.:)
napisao Argonaut u 20. ožujak 2006 16:28:00 | 4 komentar(a)
Lust for life
And night clubbing... Tunajt.
I tako to.. Dan za danom.. U raznim klubovima s pivom i rakijom. No, ovaj put nesto drugacije. Necu hvatat, naime; sto je najcudnije, hehehe, zadovoljan sam vrlo...
O azdajama i vjesticama... Nemerem vise pisat, preumoran sam nazalost!
napisao Argonaut u 17. ožujak 2006 18:24:00 | 3 komentar(a)
The folks who liveon the hill
Sanjao sam lov na vjestice... Nisam se naspavao.
Na javi sam ulovio vjesticu... Zivim san!
Dakle, jedan los, jedan dobar pravilo igra... Btw., ovaj je dobar:D
Jutros sam se zaista probudio slomljen... Suludi san, a jos mi je i nos bio zastopan... Katastrofa i zaslinjeni jastuk - nesto sto stvaaaaarno ne volim.. Ali sta ces, cak ni to mi nije moglo pomutiti srecu - jest, istina je, ova je sreca tiha i intenzivna - ono, kak neka voda brege dere, takva je cini se.
I nisu bardovi izmislili ljubav.. Oni su je samo pokvarili objasnjavajuci ju rijecima! Nabijem ti leptirica u zelucu! I sad ak ja osjetin, recimo nilskog konja ili oposuma, ja necu biti siguran da sam zaljubljen, nedaj boze mozda pomislim da sam... pa jednostavno pojeo nesto lose za dorucak. Mlijeko se zna pokvariti i to... Tko zna. A da ne govorim o plavim kosama i crvenim usnama!
Ionak s mi iz tih prica daleko draze Aždaje koje cuvaju princeze. Jer ako realno pogledamo - koliko dobra moze biti princeza koju su vlastiti roditelji zakljucali u kulu pod nekom glupavom izlikom?! I to tek kad je usla u pubertet! Zakljucak je sljedeci, ta mala je toooliko napooorna da je dobri kralj (a kralj je u tim pricama UVIJEK doba; za razliku od maćeha) odlucio zastiti svoje kraljevstvo od male goropadnice. Naravno, tu je i zmaj koji sve nas cuva od malog cudovista.
I sto se onda desi? Neka majmuncina na bijelom konju - ocito izdanak zlatne mladezi susjednog kraljevstva, natopljenog mozga alkoholom i legendama, jos pod utjecajem sinocnjeg cajkaskog derneka u najskupljoj krcmi u gradu; odlucuje spasiti mlado cudoviste iz kule... Naravno, azdaja ga pusta, jbg. bolje da ju odvede prek grane, samo nek je sto dalje mala divljakusa - i tak to ide.. Zato i junaciprezive uglavnom.
Inace, ja kao pametan i mudar intergalakticki vitez, uvijek odem s azdajom (zmajskom azdajom, naravno).
:D
napisao Argonaut u 16. ožujak 2006 13:39:00 | 4 komentar(a)
I'm glad there is you
A ja nemrem imat dva posta u istom, dobrom tonu, jelda?
Ok, bez nekog velikog uvoda i objasnjanja - bijesan sam! Onak prilicno - i to nakon sto sam se naspavao - i jutro je drugacije, ako ne vec pametnije od veceri - no jedno je ostalo isto... Ljutnja.
E sad, na kog... Na sve i nikog. Zakljucak: ono sinoc mi nije trebalo... Naime, kad ja zaserem, nije bad, zasro sam, idem vidit kak da to popravim... Ali JA sam zasro! No, kad meni zaseru.... Kaj da radim? Osim da pizdim i mislim si - ovo mi nije trebalo, te probam popraviti ono sto je osteceno - ak se da.
A tak mi je dobro islo! Jebemtisvet!
Mislim, ici ce opet, ali ne tak dobro, i ne tak brzo!
napisao Argonaut u 15. ožujak 2006 11:10:00 | 8 komentar(a)
Born slippy
I izronio je iz plavetnila, glasno udišući zrak!
Itako to i tak... lalala
Znate, ima plave oci i pamtim njezin pogled. Zasto? Bolje da ne znam:)
Mozda blesavi bardovi i nisu izmislili ljubav... Iako je prerano za dijagnozu.. Ali olrajt.
Hehehe... Valjda.
napisao Argonaut u 14. ožujak 2006 16:30:00 | 1 komentar(a)
Coney island baby
Olrajt.
Postoji teorija. I postoje razliciti tipovi ljudi. Postoji teorija o razlicitim tipovima ljudi - karakterno; koji na pojavnoj bazi imaju prekonekoliko zajedničkih karakteristika. E sad... postoji i teorija o tome da ja padam ne neke odredjene karakterno pojavne činjenice u nekih osoba suprotnog spola - a zadnja navedena teorija bolno je dokazana, takodjer prekonekoliko puta.
I tako to...
Postoji jedan problem. Problem je to sto sam undercontruction. Pa nemam kredita za koristit - bez da udjem u dug. U dug se ulazi kad se obecaje nesto za sto nisi siguran da mozes ispuniti.. Ja to ne zelim. Moze se imati i srece, pa se obecanje ispuni, a kredit skoci u plus. Rizik - sve ili nista - a neke stvari su ipak vrednije od riskiranja!
Nemam kredita i svaki krivi korak vodi u dug. Zato pazim kud hodam. Ali boli me zub i ne znam sto da mislim. Ni sto ona misli kaj se tog tice. A to volim. Kad ne znam. Sto ona misli (kad ne znam sto ja mislim, saznam na kraju ionak i ovak, tak da nije tak zanimljivo).
Naravno, prozrela me. Odmah. I sad zna. Da sam besperspektivan. A to i nije tako dobro. Zato bi mi dobro dosao kredit. A izgradnja svoje osobe donosi kredit. A izgradnja osobe traaaaje i traje. Mozda avanturica na pocetku?
napisao Argonaut u 13. ožujak 2006 9:39:00 | 1 komentar(a)
Which way did my heart go?
Ti bokca, sad kad sam na naslovnici zbog dizajna, sad valjda moram napisati nesto suvislo?!
Gadna perspektiva - ljudi me vole samo zbog mog izgleda buhuhuhuhu.... Narcis u meni likuje:D
Enivej, jucerasnji dan ispade fenomanalnan:))) Ovo nisu tipfeleri! Jeeeer, osjecam se vrlo zadovoljno, usprkos kisi:D Naisao sam na priznanje svojih sposobnosti, dobio uvrnutu rpiliku koja se mozda nece ostvariti, ali sama cinjenica da sam dokazano kvalitetan, u ove tmurne dane samonevoljenja dolazi kao melem na dušu!
Naime, nakon grupne psihoterapije - prvi puta do sad, moja uža obitelj na okupu, razgovaramo bez da neki od nas (priznajem, obično sam to ja) podivlja, naravno, sve to u kontroliranom okolišu, kod mojeg psihijatra:)
E sad, usprkos tome sto ja noc prije nisam uopce spavao (jbg, desilo mi se), i usprkos tome sto su mi u zadnje vrijeme ladje bile ili pred potonucem ili na dnu odavno - terapija je bila fenomenalna! I gospon doktor me pozvao da suradjujem s njim na njegovom sljedecem projektu - naravno, ne kao pacjent vec kao ravnopravni suradnik... I to mi dodje u momentu kad sam na rubu zakljucka da definitivno nis ne vrijedim i lalala i da idem na naftnu platformu negdje radit ili nes slicno... Rekao bi taman!
I tako to... A valjda je bilo dovoljno smisleno...:)
E i nego, bas jutros citam u novinama, o onoj curici kaj si je prerezala zile u wc-u od skole zbog tog kaj ima retardiranu ravnateljicu... Strasno! A i koliko mene sluzi sjecanje, ravnatelji su uvijek bili najslabija tocka svake skole koju sam pohadjao.. Nije da ja sad tu nesto zelim pametovati, ali blog je dnevnik, online dnevnik, ali dnevnik svejedno - i meni osobno ne bi bilo ugodno da neki ljudi znaju da sam ja Argonaut i da ja zapravo pisem o njima - iako izbjegavam imena vise-manje... I sad ta ostrokonđa od ravnateljice... Ne samo da joj da ukor ili opomenu (provjereno znam da to ipak nije tako strasno:)), nego i adresu bloga njenim starcima - u tim godinama ovakva reakcija nije nesto precudno. A ako ja znam da takva reakcija nije neuobicajena - pogotovo kad neka intimna razmisljanja ili dogadjaje ili stajaznam sta, netko otkrije roditeljima u nepatvorenom obliku... dakle, ako ja znam da je to rizik, kako onda jedna RAVNATELJICA nije sjela i razmislila o mogucim posljedicama i kako zastititi djete od njih... Jbg., nekim ljudima nije u kodu zapisano da razmisljaju.
Dobro jutro
napisao Argonaut u 10. ožujak 2006 8:27:00 | 3 komentar(a)
Kako bi...
...svetski mega car rekao: "velika hvala"
(ea):)
napisao Argonaut u 9. ožujak 2006 16:34:00 | 4 komentar(a)
Murder in the red barn...
Strasna stvar.
I tako to... Iđe. Polako prem kraju. Kotrlja se. Svi junaci i slovo "i". Gdje je nedogled? Bas se nesto pitam do u nedogled... Hmm.
Postojala je jednom u snovima, drvena kuca na jezeru. I livada iza sumarka. A bas je postojala, i usprkos smjenama godisnjih doba i olujama, kako zivotnim, a tako i meteorloskim, taman sam se trebao useliti. S njom.
Ali dosli su neki drugi ljudi, a neki drugi ljudi nisu smogli kredita da isplate imanje. I kuca je otisla na bubanj. I ostala mi je samo livada, moja livada - dok su snovi, iza sumarka zarobljeni u kuci, u tudjoj kuci mojih snova.
Sad samo lezim na zelenoj travi i gledam u nebo iznad. Plavo i cisto, potpuno nezainteresirano za moju malenkost - malenu ispod zvijezda:)
Lezim i pusim cigarete. Crveno vino u boci kraj krticnjaka - tajm end spejs 2cv6 machine malo dalje uz brijeg.
I postavljam si pitanje - jesi li sretan na livadi u proljece? I ne znam znam li vise biti sretan u to proljece - a sto se toga tice, ne znam ni jesam li ikada znao biti sretan tamo...
Obecao sam, dasku po dasku, sklepat cu si kucu tu, na livadi.. I to ce biti moja kuca. Dakako, primat cu goste, ali kako poslovica kaze - svakog gosta tri dana dosta.
I tak. Tak to ide dok ne pukne i slomi se. Na mojoj glavi. Ili u njoj... Hmm..
Hm, zaboravio sam napomenuti - ja sam vrlo plitak covjek. I kaj sad?
I keten - kad sad razmisljam kaj sam sve zelo napraviti i na koji nacin.
Odnos ulozenog i dobivenog u tim pricama i vise je nego nepovoljan! I od nje, to me najvise zdere - mora da je taj zadnji put bio iznimno nepovoljan! Hehe - kako se ljudi lako mijenjaju. I kako su promjenjivi uostalom - zanimljivo - i otkud onda ta bolesna potreba za tzv. "cvrtsim" osloncima?!
A jesmo zajebane zivotinje, mi ljudi... Neopisivo!:)
Ma jebo me smajli!!!!:)
napisao Argonaut u 8. ožujak 2006 23:18:00 | 10 komentar(a)
Ja majmun
...
I tak. Jucerasnji dan bio je bogat sadrzajima, stvarno... Od cekanja kod ginekologa do sastanka kluba i posvemasnjeg pijanstva and pucanja zivaca pri kraju veceri...
Pozitivne strane: nisam dobio kaznu za parkiranje, zaustavila me murija i nisu mi dali da pusem - jer bi napuhaooo, puko sam na zivce umjereno - ne previse... Olrajt, sad bi se, da nema ovog zadnjeg trebao osjecati jako svjetovino.. Nije to dobro za jednog sto prinosi zrtve na oltar umjetnosti... Bljak!
E nego.. Jako lijepe pozitivne strane, dašta, baš duboko - a baš je to dobra ilustracija mojeg životarenja - jer ako cu popravo, ovo nije zivot sto trenutno vodim.
Bas bi sad zagrizo ciglu - da ne jedem govna cijelo vrijeme.
I tak.
Sorry zlagarderobijerko kaj si me morala slusat sinoc - perseni su prestali djelovat, a oštećena psiha ludovat na valovima cugice... Kuzis, zao mi je kaj sam te izgnjavio.
I tak...
Ali, jedan zakljucak od sinoc je i vise nego tocan - sjaji se od istinitosti, Argo ga iz svemira moze vidjeti! Jer doista, ono sto sam ja napravio za nju - uzeo ju za ruku i odveo ju da ispuni svoj san, nitko nije, a niti ce uciniti za mene - nema bas tak puno tih majmuna i majmunica kao sto sam ja otprije nekog vremena da bezrezervno pomazu ljudima da budu ono sto jesu - jednostavno jer takvi majmuni na kraju pojedu govno. Kao sto sam ga i ja pojeo. Nije li to divno?
napisao Argonaut u 8. ožujak 2006 13:29:00 | 4 komentar(a)
Downsplash
Patnici po rodjenju, patetici po opredjeljenju. Nove zore i stari izlasci iza oblaka. Drugacije ceste i stari osjecaji... umorni leptiri u mojem zelucu - krda nilskih konja u mojem trbuhu - i kad ju vidim sve se mjenja... Jos uvijek se mjenja. Na gore... Na isto. Bez nje. Zato je gore.
Propustio prilku. Propustio, sjebao, odjebao... Nisam ustrajao. Popustio, pokleknuo, i kako se cini, ova ce me pogreska pratiti citav zivot. Jako lijepa perspektiva.
I sto ja radim? Odlucujem ujebati citav zivot. Svoj naravno. Kad je bal, nek je bal kazem - bum najebal pa sta. Bolje zivot samoubojice nego nezivot. Valjda.
Ja jednostavno ne mogu ni papiru reci kakve je sve osjecaje ta prica pokrenula - kvragu, ne mogu tu pricu ni ispricati!
Predinfarktno stanje kad ju vidim.
Osjecaj da je to to kad ju cujem.
Opca opasnost na cesti kad prodjem pored njene kuce.
Razbijena plocica u kupaoni kad se sjetim.
Napljugani i pijani majmun kad vise ne mogu.
I uvijek je bilo... Snazno, snaznije od icega sto sam iskusio. I jos je uvijek snaznije od svega sto sam od tad skupio.
Ne krivim se, tako je u datim okolnostima moralo zavrsiti.. Doista je. Ali godine ce donjeti krvicu. Znam da ce je donjeti.
Svidja mi se prosli post... Vise nego ovaj sigurno. Ali sto mi to vrijedi.
Izdajica.
napisao Argonaut u 7. ožujak 2006 17:38:00 | 2 komentar(a)
Another Man's Wine II
Goodbye, mister Kafka! Hello mister Franz Kafka!!!
And a Knife chase, just to be sure..
Nakon sto je rukom pokusao proci kroz zid, blizak mi je covjek, u potrazi za Maxom Brodom (Maxine), iz ogledala u neobrijano lice kazao: "Jebo me pas, ovaj gore postoji (Bog op.a.)! I te kako postoji, a kad me pozove gore, cut ce me njega mi! Da ce me tako zajebavat?!"
Bogohulno... Neki ce reci i ruzno.. Ali sta da mu kazem, kad i ja Maxinu trazim...
Naravno, svijest o tome da sam je imao ne pomaze previse...
I tako. Argonaut je presao u hibernauta dok putuje na jedan od najdaljih i najnedostiznijih planeta u vasceloj vasioni (:D) Planeti B.... Fali mi drustvo tog opsesivno-kompulzvnog međustelarnog svercera i mentalnog manipulatora koji ne skida smjesak s lica - ali kao sto je vec receno: "The part you throw away" - a sto ostaje? Tko ce ti ga znati - i zasto? Moda ista, mozda nizasto - mozda je sudjeno, mozda nije - mozda je sve na propast osudjenol...
Mozda je ovaj KAL sve sto JEST, mozda?
Mozda je jedina konstanta i sigurnost u nadi i mozda, mozda je mozda najblize sigurnosti sto realno mozemo postici?
Mozda sam se zajebo, ali od sad idem u crkvu, svaku nedjelju, da proucim modus operandi velikog bradonje - imam i ja crnu knjizicu - a koliko vidim, uz sve ratove i nesrece te nepravde, bit ce mi potrebna crna knjizurina kad mu predstavim problematku nepravde itd... Ako grande Brada uopce egzistira u obliku s kojim je moguce razgovarati ko u odvjetnickim serijama - s tim da je u ulozi demented odvjetnika moja mrtva malenkost (jos nisam smislio drugi nacin da dodjem do audijencije - osim ludila mozda, ali lucidnost mi je ipak potrebna da bi izlozio svoj slucaj)
Jednostavno..
"Bilo je kasno uveče kad je K. stigao. Selo je ležalo u dubokom snijegu. Od brijega na kojem se nalazi zamak nije se ništa vidjelo; bio je obavijen maglom i tminom, i ni najmanji zračak svijetlosti nije odavao veliki zamak. K. je dugo stajao na drvenom mostu koji s druma vodi u selo i gledao naviše u prividnu prazninu."
Olrajt.
napisao Argonaut u 7. ožujak 2006 12:12:00 | 1 komentar(a)
Fish & Bird
Kako sam neki dan dobio dobru ideju za tekst!!! Strasno. Zaboravio sam o cemu se radilo.. jbg. drugo jutro. Hmm, pada mi na pamet - taj dogadjaj - koji je relativno ucestao, dokazuje da u mojem slucaju sigurno, a vjerujem da ipak nisam usamljen u ovome - jutro NIJE pametnije od veceri! Nema veze. Svaki dan vodim odredjenu borbu - borbu protiv stvarnosti, na strani maste.. Do sad - mislim, govorim o ratu koji traje otkad ima svijesti - dakle u pitanju su desetljeca! - dakle, do unazad par godina snage su bile vise manje izjednacene, nakon post-pubertetskog jacanja stvarnosti i povlacenja maste u realnije sfere - navodno je doslo do nekih pregovora i rodilo se kompromisno rjesenje - poceo sam ozbiljnije pisati... E, da bi se zadnjih dana - oko godinu dana, ali s obzirom na maratonski karakter borbe, to nije tako puno - sreca okrenula realnom.... Sve je teze mastati, sve je vaznije mastarije utemeljiti na stvarnom - sad kad se taj proces odvija, jasno mi je na kakav su se podli nacin infiltrirali spijuni stvarnosti u moju mastu! Krajnje podlo, i pod krinkom prodaje "unaprijedjene mastarije", tj. poznate "mastarije koja kao da je stvarna"... U tome lezi caka - i takva mastanja polako nagrizaju samo tijelo velike riznice djetinjstva koje sam se ja tako trudio prenjeti u buducnost sto netaknutiju! I tako hodam po gradu, pokusavam brijati svakakve lude filmove - sve su manje ludi i sve ih manje ima - fantasy je gotovo potpuno iskorjenjen, kako tako se drze neki James Bond filmovi, Batman je mrtav i pokopan, jos kako tako stojim sa Mad Max space advanturerom - hvala Argonautu, ostalo sve manje vise sepa.... No bez obzira, ja mastati necu prestat! I jednog dana kad cu mastanja tociti u nekakve knjige, papire, biljeznice, neki mladi ili stari ljudi biti ce sretni zbog toga sto ja nisam ubio snove! Barem se nadam... ....napokon znam sto je kosani odrezak, a i kosano bogami! Hvala Samba:)
napisao Argonaut u 1. ožujak 2006 15:00:00 | 2 komentar(a)
