Postovi
Wheelin' and deeling
Step right up! Step right up!
Na Jupiterovu prstenu rasprodaja polovnih vremenskih portala!
Step right up! Try it Yourself!
Od antiknih do ultramodernih, prokrijumcarenih iz najdaljih dijelova galaksije, vec utabanim krijumcarskim rutama...
Mene je jedino zanimalo, hocu li stici kuci na sarmu, i hocu li uopce pogoditi vrata - ovo je putovanje bilo izrazito kvalitetno - nakon takvih cesto imam poteskoca u ovoj zemaljskoj orijentaciji - svemir nije problem, ali na zemlji se stvari zanju poremetiti... Pogotovo sam brinu iz razloga sto posljednjih tjedan dana konstantno putujem - ja i Argonaut prosvrljeli smo i najzabacenijim uglovima galaksije - onak, joy ride..
Nije bilo lose.
A zanimalo me i sto ce biti u ovoj novoj... Sto donosi, koje ce se vrijednosti ovaj put srusiti... Hoce li Ameri ogoliti namjere do kraja, hoce li se Europa urusiti sama u sebe?... Ne znam, ima toliko te nesigurnosti... Mislim, cuo sam da su novozelandani prijemcivi prema Vremensko prostornim putnicima... Samo ne znam jel ima tamo djelova za moju flotu Time and space traveling machines... Jbg, i ovdje je katkad tesko, a tko zna sto se ondje koristi... Jos samo da te sumnje otklonim, samo da u slijedecoj godini kataklizma pomete moj zivotni prostor (moze imentalna, osobna kataklizma), i odo ja u blize, daleke krajeve:)
Sve u svemu, vrijeme ce ostati isto.
Sretna nova godina...:)
napisao Argonaut u 31. prosinac 2005 19:08:00 | 3 komentar(a)
All the world is green
Souls for sale on Pluto!
Jel tamo idu kad umremo? Hmmm.. Ne znam, a ne zna ni on. No ono sto me doista muci je to gdje ide dusa svijeta koji je nestao, ostao u vremenu iza debelog stakla da propada u ambis zaborava (jer, ljudsko pamcenje vrlo je kratkog vijeka - zato Argonaut na nadlaktici ima tetovirano Oblivion...)
Gdje idu te duse? Volio bi da znam, da posjeti taj svijet i uvezem neke vrijednosti... Ili skup vrijednosti, sadrzan u jednoj:D Vrlo. VRLOvrlo dobroj djevočki...
Hmmm, da li je vreijeme da Argo i ja na vremensko gusarske pothvate se damo? Jer ovdje je strasno - u ovom kosmaru ni busola vise ne radi kako spada... A zvijezde su odavno pale s neba... Ostaje samo crna masa... Bolje da ni ne kazem cega...
Disaster.
Nego, taj natjecaj? Na blogu? Za bajku? GDJE? .D
Ma lose sam volje. Razocaran. Lud, i ne mogu se izraziti kako spada - nikak nemrem uhvatit onu iskru... Koja me obicno vodi god damn! Sad je nema.... I sve je jos bar dvaput usranije.
napisao Argonaut u 29. prosinac 2005 11:48:00 | 0 komentar(a)
Da.
Da. Previse alkohola ucini covjeka nemocnim ili premocnim... Uglavnom, nepogresivo krivim - pa si ti misli:)
Danasnji dan je protekao u maglovitom puzanju izmedju kreveta i wc-a - uz neka duboka promisljanja koja su zapoceta, ili zavrsavala grljenjem skoljke - kako se dusevni nemir naslanjao na domine onog zelucanog, ili kao potpuno kosmaran san iza kojeg su ostajala samo poznata lica u cudesnim situacijama. Da ga jebes, ova bolna introspektiva me podsjetila da sam usamljen na svojem suludom otoku. Takodjer, uvjerila me nakako i da cu ostati usamljen, za vjeke vjekova.... Jer okruzio sam otoke brojnim grebenima, obojao ga u nemoguce boje, sunce spustio tik do plaze, da raskrinka one koji me traze.... (sto sve ne ću nasrati zbog rime... ili pravopisa:D)
Usran mi je dan.... Ali polako hvatam ove blog sheme, pa se imam cime zabavljati.. Uzivajte
napisao Argonaut u 27. prosinac 2005 21:02:00 | 3 komentar(a)
Zapisi iz kamena
Ili balkanska dekadencija - i Istra je balkan:)
Valle godina: visoka vrijeme: oko 14 dana, dan vise manje...
Nakon sto sam se udaljio, u svojem jos jedva pokretnom vremenskom brodu 2CV61986 popularno zvanom Charlie, zarobljen u kandzama opake vanzemaljke (koja se zamaskirala da je ne prepoznam) s planete Prepotencije i Vestacnosti (nadaleko izbjegavana od svih iskusnijih putnika, takodjer i presucivane onim neiskusnim - najbolje se uci na vlastitoj kozi, zar ne?) - kako sam kasnije saznao, pakao je ovorio svoje vratnice i uveo dekadenciju u Kameni ambijent....
Argonautovi putevi ukrstili su se sa mnogim monstrumima s razlicitih planeta... Ali dekadencija Iskrena uvijek bi ga monstruozno odusevljavala.. U slijedecim retcima, mozda ce se naci odgovor na pitanje, zasto se bas na ove prostore Argonaut zakacio:)
Prve kapi dekadenciske tecnosti potekle su u sistem dok sam se ja jos nalazio u tom vremenu... Ali galoni su potekli kasnije - na oci razlicitih putnika, a i Argonautove naravno - kada je kap prelila casu, prelile su se i zbunnjene emocije, kosmarne misli i sva dekadencija i siva eminencija bijelog kulturnog svijeta pocela se mjesati u sve ludjem vrtlogu pravog balkanskog duha! Glazba pice, ice i gostoprimstvo - dva tjedna koja od obicnog covjeka u stanju su da naprave neobicnog ludjaka - potpuno opravdano - jer sloboda razum katkad uzima kao cijenu - a potpuna sloboda uvijek:)
Izmjenjivali su se, kao na dvoru kakvog ludog kralja, razliciti zabavljaci - amsterdam, sri lanka i jos razliciti gradovi i zemlje ponudili su svoje konkurente kralju svih luda (koji je doista simpatican) i svake veceri razina se dizala, ludilo se probijalo i ocekivao se veliki vrhunac - kako je necija majka (kraljevska mozda) kazala: Znate, on sad malo slavi:)
Ukratko, trajalo je dva tjedna, bilo je ludo i dekadentno - danas sam cuo pricu, a danas mi je kao psu zao sto nisam malo duze ostao da na svoje oci to vidim. Prije neki dan, kad sam se istim krajem mucao, na svoje cudjenje sam otkrio da se tamo nalazi i jedan od Argonautovih vremenskih cruisera - DS model, nepoznate oznake - prije mnogo vjekova zaboravljen na jednoj livadi ispred sela - zima mi je opet pokazala:)
Ispricavam se na konfuznosti koja prelazi okvire obicnog, ali svakako u Istri kamenje pitajte za pokoju pricu, ima ih za sve;D
napisao Argonaut u 26. prosinac 2005 15:31:00 | 7 komentar(a)
Tom Waits
Why be sweet, why be careful, why he kind?
A man has only one thing on his mind
Why ask palitely, why go lightly,
Why say please?
They only want to get you on your knees
There are a few things I never could believe
A woman when she weeps
A merchant when he swears
A thief who says he'll pay
A lawyer when he cares
A snake when he is sleeping
A drunkard when he prays
I don't believe you go to heaven
When you're good
Everything goes to hell, anyway...
Laissez-faire mi amour, ce la vie
Shall I return to shore or swim
Back out to sea?
The world don't care what a soldier
Does in town
It's all hanging in the windows
By the pound
There are few things
I never could believe...
A woman when she weeps
A merchant when he swears
A thief who says he'll pay
A lawyer when he cares
A snake when he is sleeping
A drunkard when he prays
I don't believe you go to heaven
When you're good
Everything goes to hell, anyway...
I only want to hear your purr and to hear
Ou moan There is another man who brings
The money home
I don't want dishes in the sink
Please don't tell me what you
Feel of what you think
There are few things I never could believe...
napisao Argonaut u 25. prosinac 2005 20:54:00 | 1 komentar(a)
ploink ploink ploink
...pokvareni stari svijet!
Ploink ploink ploink:)
Argonaut, vratio se Argonaut s dalekih putovanja - tamno je nebo, na Veneri je za dvajst godina divlji zapad - vruci pjesak - crven - neki dzeremaja i neka mazga.... KURDI!
Iz takvog i u takav svijet odlazi Argonaut u ovo Bozicno popodne...
Poducio me nakon sto se vratio - postoje popisi, postoje stvari, ako vec ne mozes pamtiti, pisi, zapisuj se - jer biti nefunkcionalan nije nista novo!
ploink ploink ploink
Biti neortodoksan.
Gledao bi u usporeni film, prekriven paucinom u uglovima, s tobom plesem posmrtni ples. U svili tankoj kao niti svilene mreze koju si oplela oko mene.
Posmrtni ples, u hladnoj dvorani. Pozutjeli od vremena. Patina nas prekriva. Kao i tvoje slike, polako - one koje nosim u glavi - odnosi zaborav. Dublje u mrak vjecnosti.
I plesemo i smijemo se. Kategoricki se stezemo jedno uz drugo - ma sto to znacilo. Na veneri pusu jaki vjetrovi, na veneri je divlji zapad za dvajst godina - kaze Argonaut... Da li itko ovo razumije? Vicem u prolaze, zakucaste, koji vode do njezinog uha... Da li to ona uopce razumije? Govorimo li doista istim jezikom... ili ja sanjam, sanjam toliko temeljito, da se smjenjuju jeseni preko mene, pada lisce, boje se bude i nestaju... Dok san traje. Dok zivot tece... I za dvajst godina.... Na Veneri ce biti divlji zapad, posmrtni ples ce biti davno gotov, a za nju ce me tad bolit kurac - pa proslo je dvajst godina. Za dvajst godina, ne?:)
I, rekao sam Argonautu da ima pravo - serem:D Ali, bar se nadam, da je to sa stilom:)
Sretan Bozic.
napisao Argonaut u 25. prosinac 2005 15:16:00 | 2 komentar(a)
Nemrem vise...
Uslijedit ce mala stanka.... God damn! Inace ce me jubit jova blagdanska kataklizma! Katastrofa, dizaster.. I one pjesme - iz svih izvora izviru, mile, tjeraju me u ludilo - u ovakvim trenutcima postajem svjestan koliko sam sretan sto nemam radio u autu;)
Bar nesto.
Mrzim blagdane - razmisljao sam o pokretanju nekakve akcije za zastitu ljudi koji ne vole blagdane od tih blagdana - onda su djed mrazovi podivljali diljem svijeta - pa sam odustao - debeli bradonja ostao mi je u iznimno dragom sjecanju - zao mi je sto grupa odraslih djeci oduzima caroliju, ma kako on konzumeristicka bila.:(
napisao Argonaut u 23. prosinac 2005 12:45:00 | 2 komentar(a)
E, Argonaut se jos nije vratio...
...iako je njegovo pojavljivanje zakazano za ovaj vikend, negdje u okolici Pušće Bistre.... Interesantno mjestasce, kako ce uskoro ustvrditi i sam Argonaut.
Jucer mi je bilo tesko odrzati zdravi razum u suludom okruzenju... Svako lice svoje tajne krije... A ja znam obje strane u principu.
Ljudi se zderu, citas im na licima; zderu se oko gluposti ili je jednostavno gube u ponorima koji nastaju tektonskim dusevnim poremecajima uzrokovanim predugim lebdenjem u oblacima. Jbg, nisam ni ja cist, imam Argonauta koji ce to potvrditi, ali neki ljudi idu preko nekih granica - mojih osobnih doduse, tako da mi je katkad tesko razumjeti neke mentalne procese koji se kod odredjenih osoba odvijaju.
Hvala bogu, Velebitsko je teklo u potocima:)
Tema razgovora bila je, kao i svakog puta, meni vrlo interesantna i zabavna - space&time ships i razlicite vremenske kapsle - sinoc je glavni naglasak bio na dva tri modela - u Zagreb je neki dan, na moje oci aterirao SM30Musa spec. space ship - doista, zadnji krik tehnologije space shipova... Strava kakav je to stroj! Pao sam kao pokosen - kokpit, svi sustavi - kozne fotelje i zapanjujuc dizajn instrumenata - pure sex.... Naravno, spominjao se i u zadnje vrijeme popularni, a takodjer rijetki model teretne vremenske (ili bezvremenske) kapsle 2CVFURG6 koja se trenutno obnavlja u sick bayu Velikog Predsjednika Totalitarneruskog - takodjer neiscrpana tema... Da ne duljim, ocito je da je bilo zabavno, i da su mnogi od zakona fizike opet bili prekrseni, i da se alkohol slijevao u potocima u umove i tijela okupljenih, i na kraju je ocito, ja sam se vratio brodjenju u Njezinoj Didi kapsli mracnim ulicama ovog grada, opet u potrazi za... Ma ovaj put sam trazio samo krevet da odmorim kosti stare, sastanci C kluba Vasione katkad iscrpe coveka.
U iscekivanju boljeg sutra i Argonautova povratka....:)
napisao Argonaut u 21. prosinac 2005 14:13:00 | 6 komentar(a)
Danas je dan...
...kad me osjecaji, gric po gric zderu, kao copor stakora lesinu... Dana je dan kad me ona boli, kad je se sjecam, kad mi je zao sto uopce vise ne razgovaramo... Sto je zaboravila na mene... Sto moze zivjeti bez mene (znam da je sebicno i iracionalno, ali mnogi od vas isto tako razmisljaju).
Bez daljnjeg odgadjanja, evo jedne pricice... Danas je bas dan kada boli - tko ce ga znati zasto.
Bio je moj pjesnik – tepala sam mu: «Moj pesniče»
Bio je moj i bila sam uz njega. Bila sam uz njega sve dok nije otišao dalje.
Mislim da je pratio svijetla, mislim da je trebao ta svijetla u noći ovog svijeta. Mislim da je trebao i mene – dok je bio ovdje.
Ustao sam od stola, obišao stolicu i stavio joj dlan uz lice, stojeći iza nje.
Gledao sam njezino lice s jedne strane uokvireno mojim dlanom. Gledao sam u njezinu ljepotu, u njezinu umjetničku ljepotu – prošetao sam do stola i natočio čašu amara.
Svjetlost je bila škrta, polumrak velikodušan – sjene su zamutile sliku. Legao sam na pod – ona je već odavno otišla.
Poluprazna boca u mene je ulila mir.
Mir koji je iste prirode kao i očev – onaj koji je on tražio godinama. Po kazališnim kafićima i vinskim podrumima.
Mir me ispunjavao, sjao je svjetlošću mjeseca, kupao zidove u srebrnom sjaju, servirao ideje na srebrnom pladnju.
Od silnog izbora, nisam se mogao odlučiti. Nisam se mogao odlučiti za sreću – bacio sam pladanj daleko od sebe, uzeo sam mir i uništio ga od zid.
Crna krv, masno se cijedila po sivilu zida. Komadići stakla u mojim dlanovima. Mojim dlanovima koji su nekoć mogli uokvirivati njezino lice. Lice i tijelo, ljubav koja je donosila sreću.
Hladan dah zime tresao mi je čitavo tijelo. Prazno obećanje budućnosti da ću jednom biti normalan i sretan, u potpunosti je isparilo iz mojeg uma. Znao sam gdje stojim i gdje ću ubuduće stajati, vječan u potrazi.
Zakoračio sam bliže rješenju – sad je bilo nadohvat ruke. Još jednom sam, zadnji put, ispružio te svoje ruke u prostor ispred sebe, još jednom sam ugledao, zadnji put, njezino lice među svojim dlanovima, zadnji sam se put oprostio s dubokim očima, i zakoračio u mrak.
Bio je moj pjesnik, među mojim nogama – sad je pjesak u mojim rukama.
Pjesak što teče, bez važnosti i smisla. Pjesak u očima, bol u prsima.
Želim od njega napraviti kašu, samo da nečem čvrstom, a ne nestalnom i o vjetru ovisnom kažem... Kažem kakva je budala bio.
Katarina.
Katarina, s imenom punim fatalnosti. S tijelom izbrazdanim od dodira. S pogledom mojeg anđela – gleda me iz snova i čeka da joj se pridružim. Pridružim u našoj budućnosti.
Katarina je usamljena kraljica, iako me drži za ruku. Katarina je mudra kraljica, zna da će izgubti bitku. Katarina je srčana vladarica, unatoč sudbini, ne posustaje i bori se dalje.
Katarina, što ću ja bez tebe kad odem?
Fiktivni su likovi opet igrali kolo oko mene, krajnje čudni tokovi misli, nabujali su i ulijevali se u bujicu ludila što teče središtem mojeg bića.
Padao je sivi mrak, i ja sam radio jedino što znam – zapisivao misli i mislio na ljubav.
napisao Argonaut u 20. prosinac 2005 14:05:00 | 3 komentar(a)
Sinkroni melju ljudski potencijal
Zapanjujucom brzinom!
Dotrcao je do mene dok je sunce prosipalo zlato iza njega. Doista bio je zabrinut, ojaden i pomaluo bijesan... Kaze, opet je posjetio Otocje, pricao o vremenskim putovanjima, pricao o povijesti ljudi i smisla, slusao o malim ljudima i velikim uciteljima koji i nisu tako veliki kad ih slusa netko tko se jos nije pretvorio u stroj koji samo prati glavne tokove, ovisan o autoritetu...
Argonaut je oduvijek pokazivao odredjenu fascinaciju sedmom umjetnoscu, a ono sto ga je uvijek zderalo je to da ljudi, koji su istu umjetnos prije nekoliko godinica izmislili, rade sve da je pokrenu (uspjesno), u katastrofalno krivom smjeru - kao da gledas kroz lupu koja sve iskrivljuje - prica je danas prisutna u filmovima kao opravdanje za efekte, sinhronizacija je znak napretka (?!), preradjvanje klasika je legitiman nacin nove prodaje starih filmova, preradjuje se bez obzira na sve, poplava redateljskih verzija, razliciti uncuta itd. ubija vjereodostojnos filma kao svjedoka o vremenu - originali skupljaju prasinu, zaboravljeni, staromodni - digitalna kataklizma uzela je maha...
Mislim, kina ionako odumiru, a sto je najgore, u kinima vise nema onog roditeljskog saputanja prijevoda mladim ljudima... Nema, jer je sve sinhronizirano - i to je kao, jako dobro... Kaj nama fali? I mi smo slusali starce kako nam sapucu, i mi smo tako ucili strane jezike zapravo, i mi smo uzivali u kinu, i pratili filmove, i naucili citati prijevode i osamostalili se, poveli u kino cure, djevojke, u mraku gledali velika ostvarenja, ostvarujuci prve kontakte sa suprotnim spolom, drzanje za ruke, pokusaje prebacivanja ruke oko djevojcina ramena - kao u filmovima:) i nisu nam smetali prijevodi, i pratili smo film, i pratili smo nagon i ispratili smo odrastanje jos uvijek se sjecajuci nezaboravnih filmova... Filmova koji su danas obradjeni, preradjeni bez postovanja - i nije problem, slaze se Argonaut, ali kad bi i originalne verzije - srezane obradjene ili stajaznam sta, ali onda kad se taj film prikazivao, kad je izazivao kontroverze... Kad bi se te verzije prodavale uz bok ovim novim, ne bi rekao ni rijec - imao bi izbor...
Divan je napredak to sto se sve prevodi... Divan! Yeah right!
Prije par sto godina, da bi bio ucen ili ucio o bilo cemu, u najmanju ruku bili su potrebni Francuski, Engleski i svakako Latinski - ne kazem da nije dobro sto danas i engleski, tj. znanje istog omogucava pristup vecini informacija na ovom svijetu, ali kazem da nije dobro kad se sve prevodi bezrezervno na materinji jezik - pocevsi od filmova, pa do kompjuterskih alata, programa i igara - mi smo kao djeca morali uciti jezike, i nije nam smetalo - osjecali smo da to znanje odmah mozemo primjeniti - i sad znamo, kao i onda - zasto ogranicavati nove generacije? Zasto stvarati vojsku debila - pita se Argonaut, a pitam se i ja - dok gledam usporene Chaplinove filmove, preradjene Star Warse i slusam Louis de Funesa na njemackom... Argonaute, vodi me sa sobom - popravit cu svoj 2CV6Charleston space&time ship, i krenut cemo u neko bolje vrijeme - tesko mi je vise gledati propast Zemlje ljudi!
napisao Argonaut u 19. prosinac 2005 13:37:00 | 2 komentar(a)
Pocetak price
On zna da je svaki pocetak tezak, i zna kako je meni tesko na pocetcima... Zna da volim odustajati, i zato me svako malo podsjeca - stari, imas ovdje pricu koju valja pricati, imas Argonauta u Zemlji ljudi; nemoj da me nestane....
I necu dopustiti da ga nestane, iako ga trenutno nema, opet je na nekom samotnom putovanju galaksijama ili vremenom..
Nema veze - danas sunce sja!
Nema veze, danas sam ja ja!
Priznajem, ovaj zapis umnogome je lisen smisla - no smisao mu je da bude - a to je, dakle, smisao je pronadjen!
U iscekivanju Argonauta.
napisao Argonaut u 19. prosinac 2005 10:59:00 | 0 komentar(a)
Otoci u Zemlji ljudi
I na jedan takav, veoma lijep, Argo je danas aterirao...
Odavno su ga zanimali nacini, kako da pristupi problematici sve otuđenije Ljudske mladuncadi, i kako da tome pristupi i jos zaradi na tome... Kako, kako, kako...
I tako, od slikovnice do lutkarske predstave, bez nekog cvrstog sidrista, kretale su se njegove misli.. Dok pred neki dan, usred jednog interstelarnog protuprostornog putovanje nije naletio na jedan otok... Vasionska kapsla DY2CV6L, vrlo crvene boje, pronasla je svoje mjesto na plazi uz palmina drva.. Udisuci opojan zrak i benzinska isparenja koja kao oblak lebde oko moje kapsle, Argonaut se okretao oko osi pretrazujuci primamljiv kraj, kad je iz sume izronila Ona - nesumnjivo Ljudskinja, ali zacudo, nesumnjivo dobrih namjera... Povela ga za ruku i otvorila mu oci, uvela ga u svijet maste i potaknula ga da gradi, da prica i da veze tkanje prica iz maste za najmladje Ljudove kojima strojevi za ometanje misli i maste, vec gadno prijete.
Neizbrisivi je bio taj osjecaj da je odnekud vec poznaje, a neizbrisiv je bio i osjecaj da ima jednu sjetnu crtu viska na licu, jednu koje nije bilo - mozda je zat ne prepoznaje? Tko zna, ali svakako, takav primjerak Ljudske vrste, prava je rijetkost, a do danas, Argo je mislio i unikat... Onda ga je odvala i pokazala mu drugu, istu takvu ljudkinju, s dobrocudnim osmijehom, ugodnim glasom i puuuuno volje i ljubavi (u zemlji ljudi gotovo zaboravljeno znanje).. Pokazale su mu način i poželjele sretan put - otisao je s veseljem u srcu i idejom za buducnost... Steta, mislio je, sto nije mogao duze ostati. Zemlja ljudi nije uvijek zla:)
Bas je ugodno u drustvu vrtickih teta:) Danas u ovo vrijeme. Laku noc.
napisao Argonaut u 18. prosinac 2005 20:53:00 | 2 komentar(a)
Dakle
Eto, vratih se nakon citavog jednog dana...
Dakle, Argonaut nas priznaje da situacija nije bajna, i da se n definitivno ne osjeca bas najbolje u svojoj trenutnoj situaciji...
Trenutno mi izvori ometanja iz zlih strojeva za ometannje misli, ometaju misli. Strojevi su svuda oko nas, a meni je sve teze hvatati nit price o zaista uzbudljivoj pustolovini naseg Argonauta u zemlji ljudi koju sam prethodno zapoceo....
Potrudit cu se ignorirati te tv i radio valove, te i sve ostale frekvencije ometanja misli iz zlih strojeva za zatiranje ljudi...
Argonaut je zabrinuto kuckao po, kako mu se cinilo, izraubanoj skuni za putovanje morima ljustura i oklopa, preko kojih ga je vodio put ka obecanom blagu... Znao je da vlasnici oklopa znaju biti prilicno napadni, agresivni, ili jos stosta, ako se sa njima ne bi postupalo po odgovarajucem orascu, vec ranije utvrdjenom od strane ZleGarderobijerke... Poslusao je savjete, i potkovan vizuelnim iskustvom od vjekova i vjekova - hrabri je Argonaut zaurlao u olujnu noc - "Dizi sidro! Tako mi lovice u bilo kojoj valuti, prebrodit cemo ovu noc!"
Oluja je bila podmukla, dolazila je u refulima - kakofonija glasova, misli i alkoholom izazvanih demencija, razbijala se o oplatu nekad krhke skune... Argonaut je sa divljenjem primjetio da ono sto se nekad cinilo slabasnom orahovom ljusko, u oluji najgorih razmjera, postaje bojna lada sigurnija od i postojanija od bilo koje tvrdjave na nebu ili zemlji, hrabro lomeci valove ljudske niskosti!
Noc je tekla, i naleti vjetra bili su sve slabiji, Argonaut se opustao puseci cigaretu dok mu je licem titrao osmijeh uspjesnosti. Prezivio sam ovu noc, zadovoljio suce i osvojio maksimalan broj bodova, te za pojas zataknuo sijaset razloga zbog kojih cu ubuduce jos vise mrzit (ili zalit) ljude.
Ukratko, to je storija, ljudski i mehanicki strojevi, danas mi ometaju misli... Nadam se da ce drugi put biti bolji - izvjestaj iz zemlje ljudi.
napisao Argonaut u 18. prosinac 2005 20:17:00 | 2 komentar(a)
Nocna argonautika u paklu odbačenih ljuštura
.....Garderoba......
God damn, pomislio je Argonaut, ovo je gore nego sto sam ocekivao. Nalazio se na palubi male skune, neadekvatno opremljene, i na nekim mjestima, priznat ce, prilicno suplje.... Razmisljao je: "Ovo ce biti gadno putovanjce, ako do oluje dodje..."
Ohhh teh suspence.... Oh the blablabla.... Na kavu moram iti, a kad se vratim, slijedi nastavak ove uzbudljive štorije.... Ispricavam se:)
napisao Argonaut u 17. prosinac 2005 13:00:00 | 0 komentar(a)
Istrazivaci u buci vremena
Distorzirani i umorni (argonauti)- vremenski kontinuum je ozbiljno narusen...
Johnny Karate i Ivan Hrvatska suvereno vladaju svjetskom scenom... Zdrav narod je u strahu - u podrumima misli skrivaju se normalne ideje. U nenormalnom svijetu iskrivljenih pogleda, tjela bauljaju i zadaju ritam.
Hrabri Argonaut prkosi vremenskom kaosu koji se izrodio uslijed precestih intervencija i slijece u sadasnjost svojim arhaicnim GSX1220 strojem za intergalakticka umna putovanja. U prezentu stroj ne radi, ali Argonaut ga je pokrenuo pomocu uspomena na bolju proslost.
Argonaut je jucer prozivio vrlo ugodan dan - priznaje, to ga je osobno iznenadilo, ali i dalo mu nadu u neko drugacije, bolje sutra.. Mozda zbari, mislio je za sebe...
A mozda i ne, javio se glas razuma, Eldorado je jos dalek, ne valja se zanositi - dok ovaj svijet ne bude popravljen ili bar objasnjen, nema nista bratjo!
Hmmm... Mozda bi bilo vrijeme za nesto konkretno? Mozda... Mozda u sljedecem zapisu, zasad jos valja uzivati u slobodi.
Mozda da sad opisem Argonautov dobar dan? Pa ajde, koristenjem posebnog kljuca za koncentriranje inace ogromne gradje, nece dugo trajati:
1. "Uvijek si bio pametan"
2. "Trebas pisati, imas velik talent za te humoreske, kao sto vidim"
3. "E, znas da rospija ima frajera? Hehe, taj je potrosio pola zagreba, sto muskih sto zenskih"
4. "Uvijek si bio pametan. I ne, nisi se promjenio, jos uvijek si... mmmm"
+bonus, not so good thing: "Tvoj problem osnovao je zasebno poduzece - tokom godina, osamostalio se od traume koja ga je proizvela..."
Argonaut je samo pitao - "A kako da ja to poduzece odvedem u stecaj?"
napisao Argonaut u 16. prosinac 2005 13:45:00 | 2 komentar(a)
In the begining
An Argonaut is a person who looks for gold. The name comes from a Greek myth about a boatful of adventurers who went looking for a sheep's skin or fleece made of gold. The boat's name was the Argos, and a man named Jason led the adventurers. (Maybe you've heard of the story of Jason and the Golden Fleece.)
napisao Argonaut u 16. prosinac 2005 13:23:00 | 0 komentar(a)
