Postovi
The Return Of Jackie And Judy
Kosani odresci na tanjuru, španjulet u ustima i pogled u svemirska prostranstva. Tako je to na svemirskoj postaji Astralis 235.9, Argonaut razmislja o buducnosti. Zvjezdani oglasnik ne nudi bas mnogo mogucnosti, ali ni Argonaut ne trazi mnoge - jedna dobra sasvim mu je dovoljna.
Klub na Plutonu, glavni grad, jaka scena, niski porezi na alkoholna pica. "Nije losa ideja.." Zakljuci i krene prema GSX1220 Time&Space machineu, zalupi vrata za sobom i pokrene novi propulzijski pogon B-4 1229 - i u trenutku, svemir je postao manji.
Argonautova putovanja ovih zadnjih par mjeseci nisu osobito zanimljiva, pa tako na njih necu ni trositi previse vremena - ukratko, Argo se u principu odmarao na Andromedi, u sjeni umjetnih palmi, na obali Andromedanskog mora, mazen i pazen od prekrasnih Veneranki svjeze uvezenih iz robovlasnicke kolonije na Altaru 6 - naravno, ovdje su slobodne, na Andromedi se robovlasnistvo zabranjuje vec 20 godina - cak ni na temelju vjere ili zakona odredjene rase ne moze se dobiti medjustelarna dozvola RBS 2340, neophodna za bilo kakav posteni robovlasnicki servis. No dakle, odmarao se i kontemplirao sve dok... Pa sve dok fondovi nisu zagrebli u minus, a posjeti lokalnom mehanicaru postali luksuz koji si ne moze priustiti... Rezime te situacije je da 2CV6 Time&Space machine skuplja prasinu u garazi Andromedanca mehanicara, a GSX1220 Time&Space machine posredstvom stacionarnog vremenskog stroja, jos neko vrijeme brodi sirokim prostranstvima svemira u potrazi za kakvom pinkom.
"Klub?" razmisljao je naglas "Nije losa ideja, nije losa uopce, samo da stupim u kontakt s partnerom, i mozda, mozda..."
GSX1220 Time&Space machine udaljavao se mahnitom brzinom, dalje, do sljedeceg izvjestaja.
Hodao sam puteljkom preko livade, kroz sumu do jezera, i kuce na jezeru. Oronula je, istina, i ja sam izgubio kljuc jos davno. Nikada mi nece biti jasno zasto joj se jos uvijek vracam sa osmjehom u dusi i suzom u oku. Okrenuo sam kuci ledja i pozdravio proslost do sljedeceg puta.
napisao Argonaut u 31. listopad 2006 13:56:00 | 0 komentar(a)
Innocent When You Dream
Intermezzo
Inspiracija je tako krhka...
A ja sam pazljivi ekscentrik(!).
I sto imam od toga? Ili zahvaljujuci tome?
Kurac.
The real deal
Ja znam da se ispod površine krije nešto. Tijelo svijeta, tok sudbine, kotačići i polugice za koje sam siguran da bi ih i ja znao pokretati.
Ne znam koliko od vas ima vrlo zive i pamtljive snove... Ja ih imam, cesto, u nekim razdobljima i svakodnevno. Kao i sinoc i noc prije - bolest potice kralja karnevala, ludu u mojim nocnim avanturama. Gdje se krije kljuc za otvaranje i rastvaranje platna stvarnosti, gdje se krije kljuc kontrolne sobe sudbine?! Vjerujem u pravo i mogucnost, za svakog tko shvati.
Samo jos da ja shvatim.
I zasto je sve ovo sto vidim i osjecam godinama unazad koncipirano u koncentricnim krugovima?!
Zasto se dakle uvijek vracam na isto.
Ovo je dosadno pomalo, uvijek isto i isto. Kao da...
Ne znam. Ali promjena ce uslijediti. Jednom.
napisao Argonaut u 29. listopad 2006 11:26:00 | 2 komentar(a)
All Stripped Down
All stripped down, zaista. Ogulio sam se od sinoc. Smanjio i oneraspolozio. Savinuula me bol - ovog puta fizicka. Imam za pljugu, ali ne pusi mi se. Puno tise no sto sam prestao, poceo sam piti - a sad opet glasno prestajem jer me jebe nesto - valjda slijepo crijevo. Ne znam, a i ne zanima me. Na momente znam biti vrlo pomiren čovjek.
Treba mi nešto, a ne znam što!
Čitam Irealista od Merota... Sviđa mi se , iako mi se više svidjeo njegov prvi roman (ako i nije prvi, ja sam taj prvi pročitao) Sisavci. Do duboko u noć, dotični je čamio uz malu svijetiljku, na krevetu pored uspavane ljepotice i čitao knjigu. Naime, nisam zelio utonuti u san, a sve iz straha da mi ne bude zlo.. E, a zašto sad da mi ne bude zlo - zato jer mi je prije par mjeseci, a i manje isto tako bilo - bol u trbuhu, blaga onemocalost (iako nije potpuno siguran uzrok), i kasnije mucnina, povracanje, bolnica... A to nikako ne zelim. I prezivio sam noc, nije me sjebalo crijevo, cak sam i zaspao na kraju. Zadovoljan s knjigom... Pička mu materina, hoće li me već jedno te usrane boleštine ostavit na miru?!
Da... jučer je također bila promocija jednog vozila u Varaždinu, kao i uvijek, s ekipom sam otišao tamo.. Iako me bolio trbuh od jutra, ja sam dan počeo s kavom, nastavio s burekom, zalio pivom, počeo s vinom... Zašto? Zato jer je to bila metoda tjeranja trbuhobolje, a kasnije metoda tjeranja glavobolje itd.. Itd... I dosta mi je više svega!
napisao Argonaut u 27. listopad 2006 11:57:00 | 1 komentar(a)
Anywhere I Lay My Head
I wish... Ili sam zelio. Sto to ustvari znaci. Trenutno samo zelim slusat ugodnu glazbu i izlezavati se - opusteno. Iskreno, ja bi ispalio na zivce da uopce pokusam tako nesto! Hehe - nemrem smislit laganu glazbu - uzrujava me ako joj fali energije.
JAO!
Jaz izmedju onog sto mislim da zelim i onog sto doista zelim. Jednadzba s jednom nepoznanicom, ocito!
Ali nema veze. Tava divide pro je tava do jaja - kao da imate tri tave u jednoj!!!! Najradije bi sad hitio TV kroz prozor, jebo ih tekemarketing! Totalni trash!
Dugo sam se nadao da ce nas narod ipak odoliti izazovima onog malog monstruma koji se znao pojavljivati na njemackim tv postajama, crazy frogg ili kako vec - ali NE, i mi smo morali prihvatiti cak i taj izbljuvak najnizeg od kapitalizma - prodaj nista pod svaku cijenu - bitan je sareni omot i stupidna melodija! Katastrofa, a da ne govorim o big brotheru, nemilom sinhroniziranju crtica..... Ma neeeecu se uzrujavati nabrajanjem, ali bas se ponasamo kao zadnje budaletine, seljaci... A pred kim mi imamo osjecaj manje vrijednosti?! Pred amerima i rastaljenom evropom?! Umjesto da prikupljamo djelice svjetske pameti, intelektualne elite... Neee, crazy frog, saljemo vojnike u Afganistan da se slizemo amerima.... Smijesno? Ne, ne samo smijesno hilerijus je da puknes od smajla!
Hmmm... Uopce nisam znao da je to cucalo tu u meni bas sad - razmsljao sam o 2cv space machineu i dimu... Opustanju i Tom Waitsu u pozadini... Hehehe, ali alergican sam na crazy froga, big brothera (necu licemjerno lagati, pogledam ga, nema greske), Ameriku, ignoranciju i jos par sitnica - od pohlepe do Crkvenih institucija u Hrvata.
napisao Argonaut u 25. listopad 2006 12:27:00 | 1 komentar(a)
Invitation to the Blues
Tako je i bolje, bez spasa ili nade, u umirujucoj (umirucoj) stvarnosti.
Sa komadica stvarnosti, presao sam na sante leda - one prave, goleme, dostojne Titanika. Čas sam na jednoj, čas na drugoj - gledam u more mogućih stvarnosti - zapravo, more mogućnosti - jer svaku stvarnost se moze zajahati, prozivjeti i zivjeti. Jedino je kratko vrijeme dok se more ne pretvori u poljanu jedne, jedine, ledene stvarnosti - tvojeg zivota.
Ja jos uvijek mogu skakutati... Doduse, skakutanje znaci da vise komadice ne mogu nositi po đepovima, postali su preveliki - zaboga, pa o SANTAMA govorim!
Ali nije to lose, okrupnjavanje donosi sigurnost, manje je potresa i lomova, sve se smirenije krece u jednom smjeru, otkucaji srca su sve sporiji, organizam mojeg zivota raste... I mislim da je sve kompletniji - zato i inspiracija pomalo pati - previse sam fasciniran svojim osobnim svijetom, okruzenjem, da bi imao energije izmisljati nove! A to je ODLICAN osjecaj!
A najljepse je to sto znam da ovaj fantasticni, nevjerojatan dio sebe jos uvijek imam, i da cu price moci pricati kad god pozelim, i kad ostarim i kad se smirim potpuno, moci cu pisati o punom zivotu i o mjestima i ljudima koje sam upoznao i zavolio - jer oni koje volis su ti koji ostaju u hodnicima sjecanja na istaknutim mjestima, nezaboravljeni. Svijetlo.
A time and space machines... Pa oni ce me uvijek pratiti, kao sto cu i ja njih - nisu sve odluke na meni, mi smo ipak uvijek bili ravnopravni suputnici:)))
napisao Argonaut u 24. listopad 2006 15:10:00 | 1 komentar(a)
Gin Soaked Boy
Ili, ako vise pase: Get Behind The Mule
Na otoku koji zovem ostrvo, zivim vec neodredjeni dio vremena. Zivim i uzivam - u onim momentima kad me probije stvarnost; inace sam ovdje, medju vama, na ulici, na burzi, na sanku, za kompjuterom... Jbg, sve se krece u krugovima, olimpijada beskraja. I patetika samo tako, bezveze.
Ne pijem, pusim i duvam. S vremena na vrijeme popijem pivu, rakiju uopce ne.
Time and space machine je na popravku kod dobrog i simpaticnog majstora - on je zaista vanzemaljac - rasu mu ne mogu odrediti ni danas, predobar je to covjek. Jedva cekam da mi bude gotov moj brod, upravljiv i razmjerno brz (prema mogucnostima), moj i samo moj, i svaciji, komu god odasalje dobru vibru, pozove ga na putovanje i odobri njegovo prisustvo. Vec sad sam hendikepiran bez njega, usamljen na neki (pa reeeeecimo) bolestan nacin - iako sam zadnje vrijeme u principu provodimo pod haubom. Ali sa zadovoljstvom!
Posveta ovog bloga: Charliju i Argonautu, oni se ne boje ici tamo gdje svi idu, ali i dalje!
napisao Argonaut u 23. listopad 2006 21:26:00 | 1 komentar(a)
I'm Your Late Night Evening Prostitute
Kapljica bijesa stropoštala se iz visine u more očaja. Ja pišem depresivno? Doista? čInjenice i stanje, ako to netko pronalazi depresivnim, neka mu:D
U krajnjoj liniji, ono sto ja hocu reci je da nista od toga nije bitno - uvijek ide dalje - katkad lakse, katkad ne. Nije nam svima jednako naklonjena sudba, ali svatko ima platformu za ostvarenje sreće - jedino je pitanje tko hoce, a tko nece;)
Ja znam da bi on sada najradije lupao glavom u tastaturu, manijakalno jurcao time and space machineo, pio Absinth iz krigle od pola litre dok vuce lajnu po stolu zadimljene opiumske krcme na dokovim u londonu oko jedan sat u noci.
1.11. valjda pocinjem raditi, nije neka lovica, ali nije ni da nije neka lovica, jer moj sistem prihvacanja ili obijanja posla zansniva se iskljucivo na tom kljucu - kljucu para. Kao veliki protivnik rada, radnog vremena i opcenito robovanja sistemu koji ne dopusta zivot kao takav, nazivajuci slobodni sat za setnju - slobodnim vremenom?! dakle, kao veliki protivnik rada, nalazim se da tvrdim, nezadojen lazima i prikrivanjem bolne istine, da nitko, ali bas nitko ne moze naci posao koji voli raditi, pa da ga ubijes! OSim u iznimnim slucajevima iznimaka. Ali oni nisu normalni:D Ili su normalni a ostali su nenormalni?! A sto sam onda ja kad ne spadam ni u jednu kategoriju od gorenavedenih?!
Ovo je prestalo biti duhovito.
Uostalom, ljudi mnogosta preozbiljno shvacaju. Traze taj polomljeni smisao u prasini na podu. Dajuci smisao besmislu. Naivno.
Na kraju krajeva, iritantno!:D
Hehe. Straaaasno. Neka je praznina u djiru. Sivilo, kao iz beskrajne price. Zasto mi je mama morala dopustiti da u tako ranoj dobi shvatim smisao tog sivila. Nshvatljivo, sivo NISTA!
napisao Argonaut u 23. listopad 2006 12:33:00 | 3 komentar(a)
You Can't Unring a Bell
Zatvori, zatvori, koncentriraj se na samo jednu stvar.
Kao da su me stisnula dva retka, gornji i donji - na stranici neke knjige koju nisam dosad pročitao. Hmm... Neka to bude... Markes! Sto godina samoće u prevodu..cek samo da vidim: naravno, BIGZ-a.
A zapeo sam na 159. stranici izmedju sljedecih redaka:
"Aurelijano bi bežao u svitanje i vraćao se sledeće zore, svaki put sve uzbuđeniji saznanjem da on ne stavlj rezu. Nije bilo trenutka kada je nije želeo."
Opet cu raditi kao dostavljac. Iducih pola godine. Stigma vozaca ce me pratiti citav zivot, virit ce i vrebati me iz radne knjizice. Zaskocit sa svakim novi nezaposlenjem i prijavom na burzu. A sve bi bilo fajn da nisam tako tast. Ali jesam. Jbg. crna ovca crna mora biti do samog kraja. Bez iznimke. Nema veze, nekad prije bi se tjesio da mogu biti i kamijonđija i mehaničar, ali ipak da ću jednom objaviti knjigu i dokazati svijetu da sam zapravo pisac, zaslužan intelektualnog priznanja.
Odustao sam od pisanja.
I sad sam samo vozač, dostavljač, čovjek koji radi za čovjeka koji sam ja bio prije par godina - u uredu za kompjuterom, buducnoscu i idejama za reklame. Prije par godina sam bio premlad, a sad sam prestar da bdem mlad. Sto god da sam s tim zelio reci.
Ali ne zalim. Ne zalim nego zivim i idem dalje, trenutno rezimiram i zbrajam.
I zasto ne bi za par godina sjeo na kladu negdje pored rijeke ili mora, ispred svoje stare kuce koju vlastitim rukama uredjujem(o); zapalio joint i zagledao se u neke maglovite, Tolkinovske daljine i odahnuo. Jednostavno-odahnuo. Zatso ne bi, zaista?
I tak se to kotrlja, struze o strune mojih zivaca; samo toliko vremena mogu biti dobar i prilagodjen, miran i normalan; samo toliko - a toliko nije dovoljno, samo da se zna. Provjereno.
Bas nekako rijec prati rijec, jedna drugu stize u nizu koji iz mene tece. A ne cini da mi je lakse. Nije mi gore, ali definitivno ne pomaze toliko.
Sad bi tako masno opsovao, ali nije fora ako me ne mozete cuti, na papiru ne mogu tako fatalno i opako zvucati kao u zivo. A bogami ne mogu biti ni toliko smjesan.
napisao Argonaut u 20. listopad 2006 12:41:00 | 4 komentar(a)
Telephone Call From Istanbul
"Got to cut a hole in the day"
Tmurno i maglovito. Tmurno&maglovito.
Neki me nemir nemilo proganja vec drugi dan zaredom. Trebam se usredotociti. Ali na sto?
Trenutno apsolutno nis ne kuzim, te cu odustati od pisanja nastavka ovog posta - preveliki je kosmar, valjda jer se godisnja doba mijenjaju:D
napisao Argonaut u 18. listopad 2006 12:29:00 | 2 komentar(a)
Diamonds on my Windshield
U jebote! Sunčano je a hladno. Svijetlo i jasno - čisto, dakle razumljivo.
Jučer me podsjetio ugriz hladnoće, na pijanstva i kako to volim raditi zimi - prelazak iz birtije u birtiju, kad iz hladnog u toplo uđeš i dočepaš se neke rakijice ili bilo čega što gali dušu... Mmmmm.
A i ovako, iz vizure dečka u vezi, čovjeka koji s djevojkom hoda rukom pod ruku, naslanjajući se jedno na drugo, čisto osječajući zadovoljstvo bivanja - gledam izvana unutra, u birtije i sjećanja. Tako mi je drago da sad nisam on - ja otrpije par godina! A još uvijek sam isti, samo lišen nepotrebnog, obogaćen prijeko potrebnim.
Irealist. Naručio sam knjigu. Jedva čekam!
The revenge of the baby sat. Kupio. Jao, jao, jao, još samo deset albuma i to je to! Prelazim na Peanutse i Gastona:D
Jbt., čitavo vrijeme, zadnjih pol godine - više manje, muči me osjećaj sreće i mira. Kakav manijak?! Nisam naviknut, pa mi je čudno...:D
Ovo je neka teška pozitiva u predzimsko doba - neuobičajeno i čudno. Ali, i to je okej.
napisao Argonaut u 17. listopad 2006 12:52:00 | 4 komentar(a)
Big Joe and Phantom 309
U mračna zvijezdana prostranstva ljudskog bezdana, piljio sam kroz prozor svog fantastičnog interstelarnog batiskafa sastavljenog od beskrajnih nizova velikih riječi i malih misli, stvorenog ekskluzivno za ispod svijetlosna putovanja pustopoljinama ljudskosti.
Ja nisam ništa.
Ja sam ništa.
I šta sam na kraju?
Možda sve, možda ništa, možda svašta, a možda nisam.
A možda jesam. Bio na burzi, pobjegao iz laži, zaljepio se na ljepak birokracije - kao mišić.
Otrovan. Praznih očiju u potrazi za formularom.
U potrazi za sobom.
Za osobom.
Za kim?
Za činovnikom - jednostavan slijed nas upućuje na samo jedan zaključak - pronikni i shvati što više, i dobro ti se piše - smjeha će biti sve više.
Potpuno sam se izgubio! Ne znam koju sam do misao cijedio;D
Nego, u vezi posjeta zabiti i posjeta groblju. Fenomenalno vizuelno, fascinantno socijološki, prelomno obiteljski, i duhovito balkanski.
Ja sam sa ovim gore rekao baš sve, ali dodati ću - kad je lijepo općeprihvaćeno, nije svima lijepo, pedeset godina bez kontakta je gore nego da si mrtav - ne živiš u mislima, dalek si miljama, ovo prvo geni nose sa sobom, danas je teže nego jučer, a ja očito pričam u nekim samo meni razumljivim zagonetkama - zasad
Fenomenalno.
?
napisao Argonaut u 16. listopad 2006 14:42:00 | 3 komentar(a)
Darth Vader
Treći je sat interstelarne plovidbe, na malom monitoru u kokpitu vrti se neki film. Pušim pljudu i gledam u zvijeze.
Star Wars film traje već par dana, kurs nepromijenjen - doslo je takodjer i do mjesanja svemirske s fantasy shemom - fuzija starvorsa i gospodara prstenova... Zanimljiva kombinacija.
Hahahaha:D
I tako to ide - sunce sija, malo je hladnjikavo u hladu, pijem kave na suncu, vozim auto u rapadnom stanju i ocekujem, nadam se, opet posao u marketingu... Cini mi se to dobrom perspektivom, a i maknut cu se s te burze... Kako mrzim takve institucije.
Ali sunce sija i nije vruce:D
Danas je radostan dan, a meni je zabavno razmisljati!
Uzivajte!
napisao Argonaut u 8. listopad 2006 14:09:00 | 5 komentar(a)
"There's no Devil, only God when he is drunk"
Iskrenost. Doista ju nije tako lako postici...
Mislim, neki smatraju da su iskreni kad govore. Jesu li doista?
Iskreno mi je drago, ali doista mi je drago da sam, nekak, zavrsio na naslovnici mojbloga... Nije da mi je to bio cilj, cilj je eldorado, ali da mi je drago i da je dan ljepsi - sretan sam.
Uopce nemam pojma kak ovo zvuci... Na sta vuce i to:D Hahaha!
Nego, da. Baka. Moja baka je bila toliko genijalna osoba da ni dan danas, oko pet godina nakon njezine smrti, ne mogu nikome, nikako objasniti kakva je bila. Sad kad ovo pisem, shvacam da ni sad nisam u mogucnosti. Mama mi je bas sad javila da ide na mirogoj baki, teti, didi i vjerojatno Nives, tatinoj baki... Ljudi umiru. To je tako prirodno.
Zao mi je sto jos uvijek ne zelim ici na groblja izvan sprovoda, lijep je dan, lijep je mirogoj, i zelio bi pozdraviti baku.
Nikad ne idem na groblje. Izvan sprovoda, kao sto rekoh. Ne znam sto da kazem baki.
Ni didi. On je na kraju obolio od Alchajmera - i tako se i moje sjecanje na njega utopilo u pomrcini njegova uma. Zao mi je zbog toga, ali impresije, one na prvu loptu, uvijek ostaju. I tako je bilo.
Za par dana idem na groblje izvan sprovoda, vodim tatine roditelje - tj. didu i baku na groblje u jednom gradu. Misle da su stari i da nece dozivjeti priliku da posjete didinu djedovinu. Baka nema djedovine bas. Ne znam zasto ovo pisem, previse je osjecaja. Previse sirine i pokoljenja, patine vremena i beskrajnih ravnica, znoja i krvi proslosti. Kao portal su ta moja putovanja na koja se volim uputiti.. I samo gledam kako vrijeme tece i kako je teklo - na krunistima Kalnika, na visovima Velebita... Gdje god je bilo i ima zivota koji ostavlja traga. Ali uvijek dalek, nevezan, svjedok vremena - bez osobne vezanosti, bez zrna zemlje za koje mogu reci da je zalila krv mojih predaka.
Za par dana idem na groblje u drevnom gradu. Na groblje gdje se nalaze moji pretci, u mojem kraju koji ne poznajem, kojim godinama samo prolazem ne zastajuci.
Jbg. gubim tok misli, ali osjecam tako mnogo u ovom trenutku!!! I sretan sam!:D
napisao Argonaut u 7. listopad 2006 14:23:00 | 3 komentar(a)
Leksikon ludosti
...ili Quiz geniusza - jednom rječju, niz besmislica.
U balončiću.
Ne brinite, svekoliko pucanstvo, nad mojom zdvojnoscu da li da da i da li da ne nazovem dragog mi doktora - nije pitanje zivota ni smrti, a ni zdravlja i ludosti - kod mene je to danas vise oznaka faze - sve krikove u pomoc sam izkricao - pomoc dobio - kad je bilo frka.. Danas samo obiljezavam fazu, jer sve se krece u krugovima - na jednoj strani mojeg balona uvijek je suncano, dok s druge strane tama obuzima olujnim oblacima moj svijet - ovisi gdje se nadjem - u momentu preispitivanja.
Komplicirano zvuci, ali u biti je jednostavno - pokusavam svoj zivot zivjeti sto bolje - ili zivjeti uopce. Gradim se i gradim odnose - meni to ne dolazi prirodno, a i prirodno je proracunato - ili ja vidim iza ili ne vidim nista, ne znam.
Naime, od malih nogu, zivim u balonu, baloncicu, ja i moji svjetovi. Unazad par godina, polako ali sigurno, balon guram svim silama, ali ide polako, guram ga ka rubu dlana roditeljske ruke - bejzim od sjena zabrinutih lica punih ljubavi generacijama unazad. Ozivotvorenje uspjesne crne ovce!:D Ne zalim se to je moj put.
Ali tesko je samnom.
No nije tako lose.
Sto donosi sutra, kad ne znam ni sto je danas donjelo - A BIO SAM OVDJE!
Danas sam, nakon duzeg perioda (napokon) udahnuo zrak slobodno, upio miris grada bez evociranja neugodnih stvari koje su mi u glavi. Sretan trenutak i vizija takve, jednostavne buducnosti pune dubokih udaha!
Azdajo, to sam ti ja. I ti si u tom filmu, ne brini. Nikud ne idem.
napisao Argonaut u 6. listopad 2006 15:58:00 | 4 komentar(a)
"If you can say something about mankind, there is nothing kind about man"
Ha!
Mobiranje, lobiranje, biranje i jednoumlje. Vlast, slast i represija. Gore, dolje i bez brige. Ispod, iznad i na vrhu. Vječno kretanje, fraktali i beskrajno ponavljanje koncentričnih krugova na vodi.
Stepenice i katovi, uredi i ratovi - kabineti i vojarne. Nabrajanje svih oni h sivih i jalovih zidova i ljuski što skrivaju istinsku silu koja pokreće svijet prema kraju - posljednjoj stepenici, mjestu gdje ploča svršava u svemir.
Znate li da je teško doći do drugog kata. Institcuija je velika i neprijateljska - ništa manje ogavna nego u vrijeme Millera i raznih drugih crijevno opterečenih mahera s olovkom u ruci što se smucaju hladnim i živopisno smrdljivim hodnicima svijeta koji još tada nije neke stvari skrivao.
Kao zmija noge, državna institucija pospremila je čitav sprat - kat koji san o kabini koja se kreće diljem iscrtkanih autoputa može ostvariti. Ili ne.
Još me to proganja. Normalno da sam ogorčen! Također, normalno je da stvari koje sam odavno trebao shvatiti, shvaćam tek sada. Napokon, mali, bljedunjavi stvor, tako dugo sakriven u sjeni, tako dugo odvojen od sunca; u sjeni pali žaruljicu iznad glave i... Otkriva u čijoj je sjeni čitavo to vrijeme - i čijim izborom - svojim u sjeni svojih roditelja - thanks to neopisiva moć brijanja i zabrijavanja. Koprena je pala, sad znam u kakvim sam govnima, i poziv psihijatru čini se sve bližim.
Ali ja nisam nesretan, dobro mi je. Dugo sam šutio.
napisao Argonaut u 5. listopad 2006 13:54:00 | 4 komentar(a)
Zagrizao sam meso...
...i sad ga trgam na strane kao pas. Meso života - ne mogu mu odrediti ukus. Je li život doista hrana koju trebam?
Doista, trgam li ga na pravi način? Čini se da je odgoj u meni ipak ubio previše iskonskog.
Eto, ovakve stvari meni padnu na papir kad malo duže ne pišem! A trebao sam pisati, puno pisati. Ali kad nemam složene uvjete.... Kad se bojim složiti uvjete! Hehe, da ne bi sluuuučajno bio uspješan:D
U meso života, zariti duboko zube - usisati sokove, pustiti nek se cijede niz bradu kad je dosta... Od svijeta napraviti krvavi biftek i u mraku i ugodnoj hladnoći svemira variti vjekovna dostignuća, nas, malih pod zvijezdama.
Prijavio sam se na burzu - poslali me kod referentice za špeditere, vozače, skladištare i još nešto. To me uvrijedilo. Raspizdilo čak. Ali nemam se kaj ja gimnazijalac žaliti. Bar ne još.
Kompjuterski operater. Kakav sam ja majmun.
Ja nisam neobrazovan.
Ali sam tašt i tvrdoglav:)
napisao Argonaut u 5. listopad 2006 11:43:00 | 5 komentar(a)
