Postovi

Look Away

Kao u balonu, lebdim u prostoru. Sa zvjezdicama u očima, namještam poze ne bi li izgledao drugačije od onog kako se osjećam. In a small caffe... kaže jedna pjesma, također i I'll be seeing you. Rekao bih tko zna, ali Argonaut koji upravo gleda star trek, demantirao bi me odmah. Da.

U balončeku sam, samo dok traje. A uvijek traje kratko i onda slijedi prizemljenje. Tvrdo, hladno prizemljenje koje više liči na pad, tup udarac, tupa tvrda zemlja. Stari, iskvareni i ofucani svijet izrađen za druge. Jbg. kažem ja. Ali zapravo to ne mislim. I sutra je novi dan i pokušati ću se održati u balonu, iako je od sapunice. Živjela konfuzija i svi stupnjevi kaosa na koje ne mogu zaboraviti nikada.

napisao Argonaut u 31. siječanj 2008 1:07:08 | 0 komentar(a)



Robot u srcu i duši

Burza. Niz... Ispred svakog šaltera, nizovi, grupe i konglomerati pred vratima, mravi hodaju hodnicima. Tmurno jutro viri kroz prozore. Vani neki drugi svijet, dalek od našeg. Umjetno svijetlo i kraj svih iluzija, Slova na papiru, popisi, popisi i računice - nema dovoljno. Ne za ovaj dan, mjesec tjedan. Ništa, iz dana u dan, kraj s krajem do beskraja. Nakaradni zen, Prelomljenost, opušteni slom i prazan pogled. Ne očekujem ništa. Ništa je sve što posjedujem.

Kao dijete nije da nisam imao ništa, dapače, imao sam više nego neki, manje nego drugi - bila je to ugodna sredina; ugodna, topla sredina. U to doba nije bilo finih auta, novih BMW-a, Mercedesa, Audija, ali zato je bilo stojki, tristaća, fićeka, trabanata, pezejaca... i priučenih vikend - majstora sretno nagnutih pod haube svojih kragujevačkih noćnih mora koje su im donijele i prestiž i brige, i zadovoljno ispunjenje, kao i divlju jurnjavu od majstora do majstora u potrazi za dijelovima... Dobro, to se više odnosi na mojeg starog i njegove francuske dragulje za koji dijelova jednostavno nije bilo. Nekad se znalo tko vozi crne njemačke limuzine - partija brate, udba i tako to... ma zna se i danas - ako je starije godište, BMW trojka ili A3 - lokalni diler, ako je novije godište ili veći, lokalni diler koji će uskoro pasti, oznake Q7, CL, SL, A8, 745, G, ML, X5 i tomu slične - opet se zna, lokalni mafijaš; a u slučaju da navedene oznake oplemenjuju 6.3, V 10, V 12, Brabus, AMG, M, RS, Quattro i slično - stvar je jasna, radi se o lokalnom mafijašu koji je na višem stupnju ili jednom od onih drugih koji je taman obavio neki dobar "posao" i neće još dugo najvjerojatnije. Naravno, još uvijek postoji partijska kategorija - to su osnovi isti automobili kao gore navedeni, ali sigurno bez ovih oznaka za viši rang mafijaša i obično dolaze s vozačem i u pratnji - boja obavezno crna.

Jedino što je različito od vremena EXYU je to da crnih partijskih, nabrijanih mafijaških i seljačko dilerskih automobila ima mnogo, mnogo više, i da se po pitanju neke kontrole radi mnogo, mnogo manje.

No što to nekom normalnom (zapravo nenormalnom) tipu ili ženi, majci, ocu s burze znači? Ama baš ništa. Svi ti likovi nastavit će svoje voženje po kvartu u bijesnim pilama, naravno razvijajući adekvatno bijesne brzine, ovi drugi vozit će više manje mirno i kraljevski - jebiga, ko će ima šta reći?!, a treći imaju super cool dodatak - policijsku pratnju - njih ćete obično vidjeti dok umjesto tramvajem idete na drugi posao na crno pješice - jebiga, kolaps je u gradu, netko je morao na aerodrom... A dotle je priučenih vikend - majstora nestalo, nemaju vremena za šarafljenje - treba netko raditi, a poluproizvod je ionako pokriven garancijom i za ovlašteni servis i banku vezan kreditom.

Ono što želim reći među ostalim je da se ja, iako nije da nisam imao igračaka i svega, jako dobro sjećam devedesetih kad je sve krenulo po zlu, i onog kasnijeg razdoblja u drugoj polovici kad je sve po istom tom zlu nastavilo, sjećam se da me bilo neugodno išta pitati starce i da mi je neugodno bilo primiti od njih ispunjenja mojih dječačkih želja u vidu broda od legića... Za sve su krvavo radili, sve su mi htjeli omogućiti, a ja sam to želio i želio i želio, iako sam znao da je to krivo. Željeti nešto, kad to nešto košta cijelu jednu plaću.. A na djetetu je da želi!!! Dovraga, dijete treba želje, treba sreću i sigurnost! Onda je bio rat, pa je bila privatizacija, pa je bilo malo bolje. A koja je sad isprika?!

Za sve one majke i očeve na burzi, njihovu djecu doma, igračke koje se ne usude željeti i one koje imaju.... Koje je opravdanje za nesigurnost i strah, i sve one prazne rijeći i potpuno lažna obećanja?

O pa ima čitav niz obećanja i odgovora...

Ali što to znači nekome... tko nema ništa, pa ni nadu?

napisao Argonaut u 28. siječanj 2008 0:10:17 | 1 komentar(a)



Passenger

I evo ga! Sunce!!!

napisao Argonaut u 23. siječanj 2008 10:50:06 | 0 komentar(a)



Između Neba i Mora

Nestalo je ono malo sunca što nas je nedavno razveselilo. Tmurno sivilo ovdje je da ostane - kad ću opet osjetiti zrake sunca na licu. Jer teško je biti namršten dok se fasade u centru presijavaju od sunčevih zraka, Sljeme svjetluca u izmaglici, a ljudi svoja lica i misli nose s osmjehom. A namršten i potišten jesam, svakim danom, a noću...da ne pričam. Moram biti budan, unutarnji demoni i njihova igra ne daju mi da sklopim oči - zato sam i razvio taj neki strah od spavanja - jer ako ne odem sad, neću imati ni osam sati sna... sedam, šest, pet.... dva tri pokušaja... i onda hodam kao zombi gradom i grizem se jer znam da sam taj dan trebao funkcionirati - život se živi danju, noću se živi nešto drugo.

A nakon takve noći, kad dođe olovni dan... Bolje da nije ni došao, bolje bi bilo da noć odluči ostati sve dok se na horizontu ne pojavi zlatno sunce i uđe u moje srce - ionako je sve mračno.

Osjećam, dok sjedim u svijetu, da su mi oči daleko, gledam iz velike daljine kroz tunele i vidim neki ograničeni svijet. Umorno vučem konce i pomičem udove te lutke koju nazivaju mojim imenom. Ne osjećam hladnoću ni toplinu, ne osjećam ništa, samo povremenu bol. Unutra je svijet straha, hladan, mračan i opipljiv. Mrene i paučine, uspomene i strašna budućnost, a ja znam što će donijeti sutra - ništa dobroga. Eto. Ali, kuriozno je što sam pritom strašno kuriozan, i želim znati što će biti sutra, kako ću misliti za par godina, gdje ću biti kad sam star - zanima me i sretan sam što mogu - dočekati sutra i možda, možda osjetiti to sunce nakon duge noći.

Samo se nadam da neću još dugo čekati da kažem - Dobro vam Jutro!:D

napisao Argonaut u 22. siječanj 2008 13:20:50 | 0 komentar(a)



Bustin Surfboards

Hawaii

Hlačice s uzorkom, matching košulja. Tamne naočale i stolić s koktelima. HEMINGWAAAAAAY!!!!

U revijalnom tonu, počeo je odmor na Alderanu 6 - sniježnom divu prepunom fenomenalnih placeva za sniježno kiteanje. I ja sam na odmoru!!!

Dokle god pogled seže, prostiru se šume prekrivene stoljetnim snijegom - drveće neuništivo - čisti silikon; šta ćeš, nema jeftinije varjante pošumljavanja danas, a i održavanje ne košta ništa. Idealno, i sam bi tako napravio da radim - jebeš prirodno, kad ima jeftinije!

Buissneswise ofkors!

Nego dakle, novo leto - zato i jesam na Alderanu - trudim se biti u skladu sa Zemljinim godišnjim dobima, jbg. sentimentalan sam u tom pogledu. I tako, s vrha spusta uz ugodnu sunčevu svijetlost na licu, promišljam i gledam taj bijeli svijet - tako je malo različit od onog doma... Pitam se, da li je uopće?

Sirene oglašavaju 15 minuta do pokretanja divovskih ventilatora koji će učas potjerati neopisivu masu zraka direktno u moj kite, a onda zabava stvarno počinje!

Iskapio sam Hemija, protrljao ruke, navukao trapez - klik, klak, ukopčavanje dovršeno. Na licu osjećam prvi lahor koji će se uskoro pretvoriti u uragan:D U mislim, već sam se oprostio sa svima - tko zna, tko zna... Ovo zapravo nikad nitko nije pokušao, hehehe. Jiiiiiihaaaaaaaa! Offblast!!!

 

Alderan 6 je testna planeta za novo silikonsko drveće kojim se kani pošumiti neka područja opustošena ljudskim djelovanjem, sve u sklopu akcije "Dajmo da Zemlja liči na nešto", a trenutno testiraju otpornost istog tog drveća na bočen vjetrove nevjerojatne snage, iste kao one uragane koji pustoše Zemljicu nam, vjerojatno isto tako pod utjecajem "ljudskog dejstvovanja". Smiješno zapravo.

 

Sretna nova svim putnicima interplanetarnih linija, pogotovo onima koje znam, a i onima koje je možda bolje da ne znam. Možda ovim drugima želim i sretniju novu, zbog njih i znam da sam živ:D

 

 

napisao Argonaut u 2. siječanj 2008 1:46:15 | 1 komentar(a)



nisam baš interplanetarni putnik, ali ti ipak želim sve naj naj naj u cijeloj novoj pa i dalje! :)